Redakcija Adriapress portala razgovarala je sa Dijanom Ješić, odbornicom u Skupštini Grada Banja Luka, o nedavnom pokušaju povećanja cijene parkinga u Banjoj Luci i o navodima da između gradskih i republičkih vlasti postoji tzv. “simbioza”.
ADRIAPRESS: Zašto je do došlo do povećanja cijene parkinga u Banjoj Luci?
DIJANA JEŠIĆ: Grad Banja Luka novac troši neplanski. Sve je manje novca u gradskoj kasi, a apetiti su sve veći.
Parking mjesta je sve manje, više nemamo parking kod Kraša, nemamo parkinga kod hotela Palas, a samim tim je i gradski prihod od naplate parkinga manji. Prihodi su, manji, takođe i zbog populističkih mjera poput besplatne legalizacije i besplatne građevinske dozvole, bez obzira na imovinsko stanje građana.
Računica je jednostavna: prihodi su manji, rashodi su veći, a povećanje cijene parkinga je najbrži način da se dođe do novca za gradski budžet. Empatije prema građanima nema, sve se podređuje populizmu.
ADRIAPRESS: Ko može da donese ovakvu odluku?
Gradonačelnik može da promijeni parking zone, ali povećanje cijena je nadležnost Skupštine Grada Banja Luka.
Ovaj pokušaj gradonačelnika je bio protivzakonit jer je Skupština ta koja upravlja imovinom grada, samim tim koja odlučuje o komunalnim uslugama, a parking spada u komunalne usluge prema Zakonu o komunalnim djelatnostima.
Međutim, sama promjena parking zona, na primjer iz 2. u 1, podrazumijeva da vozači plaćaju više, a kada na to još dodamo i povećanje cijene unutar zone, na neki način dolazimo do dvostrukog povećanja.
ADRIAPRESS: Jesu li ovo baš toliko loše odluke?
Možda bih sa nekim od ovih mjera mogla da budem saglasna da smo prvo uredili saobraćajnice, da smo organizovali i uredili javni prevoz, da smo obezbijedili dovoljno alternativnih načina prevoza, ali ovako – najveći teret će osjetiti oni građani koji nemaju izbora, pogotovo oni koji dolaze na posao u centru grada i kojima je to jedini moguć način prevoza trenutno.
Na ovaj način, gužve u centru Banje Luke se neće smanjiti (što smo mogli vidjeti neposredno poslije odluke o promjeni zona i povećanja cijena – prije nego ih je pritisak građana natjerao da preispitaju svoje odluke), samo će svakodnevni život građana biti otežan nečijim hirovima – to je sve.
ADRIAPRESS: Po vašem mišljenju, šta su najveći indikatori da postoji simbioza gradske i republičke vlasti, uprkos javnim nastupima koji prikazuju suprotno?
Čujete li da gradonačelnik kritikuje predsjednika Republike Srpske ili obratno? Ranije su jedan za drugog imali samo uvrede i kritike, a danas – pohvale. Neupućenima ovo zvuči odlično, ali mene zanima koja je cijena ovakvog odnosa i ko tu cijenu zaista plaća?
Institucionalna saradnja mora da postoji, ali sada je više nego jasno da su navedenu saradnju nadišli, da je riječ o postojanju političkih i interesnih saglasnosti.
Izgradnja teniskih terena je samo jedan od primjera kako se brzo dogovaraju, naročito kada je potrebno reagovati “izvan zakona”.
Dijana Ješić
Gradonačelnik prati predsjednika Republike Srpske i po pitanju stavova o nevladinim organizacijama, a potvrda simbioze je i izjava gradonačelnika da je protiv sankcija za one koji “brane Republiku Srpsku”, iako mu do juče nije padalo napamet da aktivnosti navedenih političara nazove odbranom bilo čega, a pogotovo ne Republike Srpske.
Podsjetila bih javnost da je iste te ljude do juče nazivao “rušiocima Republike Srpske”, a sada ih naziva “braniocima Republike Srpske”, uprkos tome što su upravo oni krivi za sve težu situaciju u kojoj se nalazimo.
ADRIAPRESS: Često kritikujete izgradnju multifunkcionalnih terena u parku Mladen Stojanović. Šta biste Vi uradili sa novcem koji je usmjeren na izgradnju ove dvorane, kada biste bili na vlasti?
ATP nije postavio uslov izgradnje novog terena. Upravo je direktor turnira, gospodin Đorđe Đoković, to izjavio. “Kabriolet dvorana” (dvorana bez krova) je plod nečijeg multimilionskog hira, dokaz je bahatog, podmuklog i bespotrebnog trošenja javnog i narodnog novca.
Iznos o kojem se govori u javnosti, a koji je namijenjen za ovaj “simbiotički poduhvat”, kreće se oko 55 miliona konvertibilnih maraka. Zamislite samo na kom stepenu indiferentnosti su oni koji u ovako teškoj, neizvjesnoj i ekonomski nesigurnoj situaciji toliki novac izdvajaju na jednu dvoranu?
Šta smo mogli uraditi sa tim novcem?
15 novih škola. 30 novih vrtića. Gradska bolnica. Stanovi za izbjegla i raseljena lica.
Stanovi za članove porodica poginulih i nestalih boraca. Stanovi za borce i ratne vojne invalide.
Bilo šta što bi učinilo život lakšim ugroženim kategorijama našeg društva.
Gradonačelnik je u kampanji govorio da 30% grada nema riješeno pitanje vodosnabdijevanja, a 70% nema kanalizaciju. Tada je zapaljivim tonom govorio da je to nezamisliva situacija u 21. vijeku, a onda je ipak pristao da silne milione uloži u samo jednu dvoranu.
Ja to ne bih tako uradila. Ne bih se pojavila u prigradskim naseljima i “malo zakopala asfalt” samo pred izbore, već bih svoje napore uložila da tim ljudima vratimo dostojanstvo koje zaslužuju. Odakle im pravo da od naših sugrađana oduzimaju sve to?
Zamislite da smo 55 miliona uložili za razvoj mikro i malih preduzeća, da smo dali podsticaje za razvoj biznisa, recimo u sferi digitalnih tehnologija? Zamislite potencijalne kratkoročne i dugoročne pozitivne efekte na ekonomiju našeg grada, a onda i čitave Republike!
Dijana Ješić
Na kraju – ovo je jedini teniski teren u kojem se tenis ne igra! Banja Luka Open igra na starim terenima.
Gradska i republička vlast su jedine u svijetu koje nisu znale (ili nisu htjele) iskoristiti velikodušni gest jednog od najvećih svjetskih sportista. Da smo teniski teren, pa i cijeli teniski turnir, realizovali kao projekat na bazi javno-privatnog partnerstva, ne bismo morali potrošiti ovoliko novca iz budžeta. Mogli smo, čak, ostvariti značajan priliv novca u budžet. Primjeri takvog djelovanja su Štark arena ili Konzum Croatia Umag Open…
Međutim, da smo tako radili, onda ne bi bilo ovoliko “ugrađivanja” i ne bi simbioza bila toliko isplativa.
Uporno tražim izvještaj od gradonačelnika o utrošenim sredstvima na ovaj projekat i o tome koliko je ko zaradio od njega, a on uporno ćuti ili prebacuje lopticu na Teniski savez, koji se ponaša isto tako. Do kraja godine očekujem i potvrdu da je najveći prihod ostvarila kompanija koja je upravo zbog turnira Srpska open otvorena u Republici Srpskoj, a da su i Grad i Republika potrošile novac na ovaj teren koji ničemu ne služi, samo da bi u datom momentu pokazale svoju moć.
ADRIAPRESS
