Nakon uvođenja vanrednog stanja u Ekvadoru je uslijedio talas nasilja.
Nepoznate maskirane osobe sa vatrenim oružjem upale su početkom januara u studio televizijskog kanala TC u ekvadorskom Gvajakilu. Razbojnici su u programu uživo mahali puškama i granatama, a gurnuli su i dinamit u džep voditelja. Nekoliko dana ranije, jedan od najozloglašenijih vođa bandi u Ekvadoru, Hose Adolfo Macijas Fito, pobjegao je iz svoje zatvorske ćelije u Gvajakilu, što je navelo vladu da proglasi vanredno stanje. Nakon tog događaja uslijedio je talas nasilja u mjestima širom ove južnoameričke države.
Predsjednik Danijel Noboa proglasio je “unutrašnji oružani sukob” u zemlji i naredio oružanim snagama Ekvadora da “neutrališu” članove više od 20 bandi, koje je označio kao terorističke grupe. Od tada, policija i oružane snage Ekvadora sprovode racije u domovima onih za koje se sumnja da su povezani sa terorističkim grupama. Oni nose običnu odjeću i ne otkrivaju lokacije pretresa dok ne završe operaciju.
Na ulicama Gvajakila postavljeni su policijski i vojni kotrolni punktovi. Policija zaustavlja vozače i pretresaju ih kako bi utvrdili da li nose oružje. Vojnici takođe zaustavljaju prigradske autobuse, pitajući putnike da li imaju bilo kakvu informaciju koja bi mogla da pomogne policiji. Više od 3.000 ljudi uhapšeno je od 9. januara, piše CNN. Vlada Ekvadora procjenjuje da je najmanje 30.000 ljudi u zemlji povezano sa bandama.
Ekvador, nekada poznat kao “Ostrvo mira”, smješten je između dva najveća svjetska proizvođača kokaina, Perua i Kolumbije, a njegove luke su ga učinile ključnom tranzitnom tačkom za kokain koji se probija do potrošača u Sjedinjenim Državama i Evropi. Stručnjaci upozoravaju da su terorističke grupe Ekvadora povezane sa širom kriminalnom mrežom.
Najviši vojni zvaničnici kažu za CNN da su zabrinuti šta će se dalje dogoditi. Kažu da nemaju taktičku opremu, municiju i obavještajne podatke potrebne za dugoročnu borbu. Jedan vojnik, koji je tražio da ostane anoniman, rekao je da čak nemaju zaštitne šljemove i da koriste zastarjelo vatreno oružje. “Znam da smo sada mete”, kaže jedan vojnik. “Ali to me neće spriječiti da se borim.” On i drugi nisu bili kod kuće više od nedjelju dana.
Predsjednik Noboa zatražio je pomoć od SAD i evropskih zemalja. “Potrebna nam je oprema, potrebno nam je oružje, potrebna nam je inteligencija i mislim da je ovo globalni problem”, rekao je Noboa. Kao i drugi lideri u regionu, Noboa je istakao da karteli koji divljaju u Ekvadoru finansiraju svoje aktivnosti prodajom droge na inostranim tržištima.
Kriza bi mogla da natjera više Ekvadoraca da emigrira. Ljudi su umorni od života u strahu i od iznuđivanja novca za zaštitu, kaže Karlos Himenez, koji je studirao u SAD, a sada živi u svom rodnom Ekvadoru. Himenez za sada planira da ostane, ali nije siguran koliko dugo. “Imam posao ovdje, ovdje mi je porodica”, kaže on.
Nekoliko dana nakon Noboine uredbe o “unutrašnjem oružanom sukobu”, život u Ekvadoru počeo je da se vraća u normalu, ali teror je daleko od kraja. Cezar Suarez, tužilac koji je vodio istragu o upadu na televiziju TC, ubijen je 17. januara iz vatrenog oružja u svom automobilu na putu do suda.
