Kaže ovo za “Glas Srpske” bivši broker sa Volstrita i finansijski konsultant Vladimir Đukanović, analizirajući aktuelna, prije svega, politička previranja u najmoćnijoj zemlji svijeta oko podizanja plafona zaduživanja od 31,4 milijarde američkih dolara i svojevrsnog rata koji se vodi između demokrata i republikanaca, odnosno Bijele kuće i Kongresa koji, kako je istakao, sve više liči na ruski rulet.
Predsjednik Džozef Bajden i predsjedavajući Predstavničkog doma Kongresa Kevin Makarti još uvijek nisu uspjeli da se usaglase kako da riješe ovaj gorući problem. Makarti je zahtijevao da Bijela kuća pristane na smanjenje potrošnje, dok je predsjednik Bajden taj zahtjev ocijenio kao “ekstreman” i predložio uvođenje novih poreskih obaveza što su republikanci odbili.
Ukoliko ovi pregovori ne uspiju, Amerika bi se mogla naći u situaciji da više neće moći da ispunjava svoje finansijske obaveze, bankrotirala bi, a ekonomisti predviđaju haos, jer bi to uzdrmalo i stabilnost globalnog finansijskog sistema izgrađenog na američkim obveznicama.
Finansijski eksperti već danima upozoravaju kako bi nepodizanje ove granice dovelo do domino efekta. Volstrit bi vjerovatno bio prvi na udaru, jer strah od bankrota doveo bi sigurno do pada vrijednosti dionica i obveznica, ali i povlačenja depozita iz banaka. “Mudis analitiks” procjenjuje da bi cijene dionica mogle da padnu za otprilike jednu petinu, brišući milijarde dolara bogatstva domaćinstava i opustivši penzione račune miliona građana. Sve ovo bi dovelo i do rasta troškova zaduživanja, pada vrijednosti dolara, ali i širenja krize širom svijeta. Neke procjene kažu i da bi više od osam miliona radnih mjesta u SAD moglo da bude ukinuto, ali i da bi kamatne stope na stambene kredite mogle da porastu za više od 20 odsto, a ekonomija drastično padne kao tokom recesije 2008. 3
Širenje krize
Mnoge države odlučile su da čuvaju svoje devizne rezerve tako što će kupiti velike iznose državnog duga SAD. Ali probijanje gornje granice duga, kako upozoravaju mnogi stručnjaci, moglo bi da smanji vrijednost tih obveznica. Oni strahuju da bi to dramatično povećalo broj prezaduženih zemalja, uz potencijalnu globalnu geopolitičku nestabilnost. Pritisak FED-a da podigne kamatne stope tokom prošle i ove godine kako bi se obuzdala inflacija, već je umanjio vrijednost tih američkih obveznica.
Prema riječima Đukanovića, scenario sa limitom američkog duga je toliko apsurdan da je teško objasniti da je ovako nešto moguće, objašnjavajući kako je do ove situacije prije svega došlo zbog politikanstva.
– To je kao da se svađate sa suprugom ko će sa istog računa da plati hranu u radnji. Dok vodite apsurdnu raspravu deca su gladna, mačka grebe, a babi nema ko dati keks. Ovo politikanstvo preti da nas odvede do vraga. Jasno je da ova gospoda ne razumeju ekonomske konsekvence svojih poteza. Negde 1917. godine usvojen je akt prema kom se izvršna i zakonodavna vlast moraju saglasiti oko daljeg podizanja limita. Kada su Bela kuća i Kongres u rukama iste stranke, limita se niko ni ne seti.
Ali kada su “kuće” podeljene između demokrata i republikanaca, limit se koristi u političke svrhe. Tako je i ovog puta. Nisam baš siguran da su pojedini političari svesni eventualnih posledica – poručio je Đukanović.
Dodaje i kako podizanje gornje granice duga u SAD nije ništa novo, jer je ona od 1960. godine podignuta čak 78 puta, ali i da stav pojedinih zaslijepljenih zvaničnika kako SAD ne mogu da bankrotiraju toliko utemeljena unutar establišmenta da ni nauka ne može da prodre u taj, kako ga je nazvao, tamni ekonomski vilajet. Navodi i da tvrdnje nadležnih kako je američka država uvijek plaćala svoje dugove na vrijeme i u potpunosti – nije tačna. Bilo je četiri slučaja. Prvi put je to, kaže, bilo još 1862. godine, kada vlada nije uspjela da vrati dio duga. Štampala je bezvrijedne papirne novčanice koje su u slobodnoj trgovini bile daleko ispod nominalne vrijednosti. Tim novcem je bezuspješno pokušala da namiri bijesne vlasnike obveznica. Drugi put se sličan scenario odigrao 1933. na vrhuncu Velike depresije. Vlada je tada odbila da vrati dugove putem obećanih zlatnih novčića već je opet odštampala gomilu papira koji je na ulici bio skoro bezvrijedan. Treći put 1968. godine vlasnici američkih srebrnih obveznica bili su neprijatno iznenađeni kada vlada odbija da im preda srebro u zamjenu za odštampane papiriće, a posljednji put je američki trezor, kako kaže Đukanović, “puhnuo u čabar 1971. godine”.
– Od tada kreće nezaustavljivo štampanje dolara. Funta istorijski odlazi u zaborav, a dolar postaje globalna rezervna valuta. Ogroman trošak hladnog rata se finansira radikalnim zaduživanjem američke vlade. Niz ratova i najveća vojna ekspanzija u istoriji se plaća tako što štamparija koja je upaljena 1971. ne prestaje sa radom te se dug gomila do neverovatnih visina – upozorava Đukanović.
Slično mišljenje dijeli i finansijski ekspert Branko Dragaš, koji smatra kako se Amerika nalazi pred bankrotom, ali ne zbog aktuelnih političkih previranja, već problema koji se gomilaju decenijama unazad. Ističe i kako upozorenja državnog sekretara trezora SAD Dženet Jelen da ako Amerika ne bude mogla platiti dug, odnosno ako se ponovo ne podigne gornja granica duga što bi moglo imati ozbiljne i nesagledive posljedice, samo dobro osmišljena pozorišna predstava.
– Sve je prevara. Pošto FED nekontrolisano štampa dolare bez pokrića i ubacuje u oboleli finansijski sistem, senatori i kongresmeni hoće deo tog novca. Prošli put su zategli usvajanje povećanja granice zaduživanja do poslednjeg dana isteka zakonskog predviđenog roka. Onda je usledila nagodba. Sada je ista igra – smatra Dragaš.
Dodaje i da će do finansijske apokalipse sigurno doći u nekom narednom periodu, ali ne zbog igara oko duga, već zbog toga što je američka moć u posljednjih 50-tak godina građena na prevari.
– Američki predsednik Ričard Nikson je 1971. ukinuo zlatni standard. Nakon toga je krenula najveća pljačka u istoriji čovečanstva. Oni od tada za novčanicu od 100 dolara, čija je realna cena oko tri centa, kupuju stratešku robu širom sveta. To ne može večno trajati. Uveren sam da će SAD doživeti potpuni kolaps – poručio je Dragaš.
Okretanje leđa dolaru
Dragaš navodi da položaj SAD komplikuje i činjenica da mnoge zemlje širom svijeta traže alternative dolaru. Te je procese, kaže, ubrzala Rusija koja je bila primorana odgovoriti na dosad neviđene ekonomske sankcije koje joj je nametnuo Zapad.
– Moskva i njeni partneri sve više koriste druge valute za obavljanje međunarodnih transakcija, pogoršavajući situaciju u kojoj se nalazi Amerika. Taj proces dedolarizacije niko više ne može zaustaviti – zaključio je Dragaš.
