Ispovijest penzionerke koju je muž ostavio samu sa troje djece čita se sa knedlom u grlu. Ljudi za života svašta prožive i smiraj vide tek u penzionerskim danima. Vole maštati kako će ti dani izgledati, a ako se planovi putem izjalove, često budu razočarani i prepuste se bolnoj samoći i tuzi.
Međutim, neki sa puno optimizma nadilaze poteškoće i stoga ovaj put donosimo ispovijest penzionerske koja nimalo ne jadikuje i nije klonula duhom, uprkos najvećim tragedijama.
Vera ima 83 godine i većinu svog života provela je sama. Kako kaže, suprug sa kojim je imala troje male djece, napustio ju je vrlo rano, te je morala sve sama da radi.
Radila sve i svašta da ih obezbjedi
– U dvadesetima me je ostavio suprug, i to s troje djece u starosti od 2, 3 i 4 godine. Nisam dobijala nikakvu pomoć ni od države ni od njihovog oca pa sam radila noću i vikendom kao konobarica da bi imali hranu i krov nad glavom.
Moje najmlađe dijete, sin, umro je od leukemije kad je imao 11 godina. Moje drugo dijete, takođe sin, utopio se kad je imao 20 godina. Još uvijek imam kćer. Ona i njen muž ne žive blizu mene. Prije otprilike pet godina uspjeli su da usvoje dvoje djece koja su bila teško zlostavljana. Jedno je dijete imalo dva mjeseca, drugo godinu dana, kad su ih dobili. Ovo ljeto imaće pet i šest godina – rekla je ona, prenosi Stil.
Što duže nezavisna o drugima
– Moja kćerka nikad nije mogla da ima biološku djecu. Budući da ona ima pune ruke posla i ta dva dječačića je trebaju, pokušavam se sama brinuti za svoje potrebe i želje. Imam mobilni, kompjuter i auto, tako da još uvijek mogu izaći i obaviti sve što treba. važno mi je što duže ostati samostalna.
Ne tražim društvo na silu. Moji unuci su mi dovoljni. Volim da idem i igram se sa momcima što je češće moguće, iako je uvijek potreban veći dio sledećeg dana se vratim u svoju kolotečinu. Sve je malo otežano kako čovjek bude stariji, ali to nije razlog za predaju. Kad se vratim kući, opet sam sama u svoja četiri zida, ali ne osjećam se jadno – istakla je Vera.
“Uz Bibliju nikad nisi sam”
– Iznad svega uživam čitati i proučavati Bibliju tako da stvarno nikad ne mogu biti usamljena. Mojih troje dece za mene je bila najveća radost. Ne bojim se smrti već se veselim danu kada ćemo opet svi moći biti zajedno, na onome svijetu – opisala je svoj život i svoja razmišljan ona u svojoj objavi na forumu Quora.
