Iskrenost je najbolja politika, osim ako je tvoj „prijatelj“ ne koristi da te uništi.
Veoma poučna priča poznate književnice Elizabet Gilbert na temu lažnih prijatelja koji su tu samo da vam „podmetnu nogu“ u životu. Otkriva kako da na vrijeme prepoznamo takve ljude.
Prije 20 godina, ručala sam sa svojom prijateljicom u meksičkom restoranu kada je iznenada upitala: „Liz, mogu li biti potpuno iskrena s tobom?“ Bila sam toliko glupa u svojim 20-ima da sam rekala: „Da, naravno!“ Tada je moja prijateljica izvadila svoj emotivni bodež iz torbice i ubola me pravo u rebra.“
Rekla je da sam sebična i lijena, da najverojatnije neću postati pisac da niko ne voli mog dječka. Oh, i poslednja stvar: moja kosa ne izgleda baš dobro… Brada mi je prevelika za kratku kosu pa izgledam čudno i neskladno.
Dok sam hvatala dah, pokušavajući nekako zaustaviti unutarašnji osjećaj emotivnog krvarenja, moja prijateljica je pomjerila posudu za umak da bi svojom rukom dohvatila moju ruku.
„Ja sam tvoj jedini prijatelj koji će ti reći istinu“, rekla je. Zato je toliko važno da se zbližimo jer ti ostali pričaju samo ono što želiš da čuješ. I vjerovala sam joj. Družila sam se s ovom devojkom još pet godina.
Svaki put kada sam imala potrebu da donesem neku važnu odluku ili čujem nečije mišljenje, obratila sam se njoj, a ona je, sa spremnošću krvnika, presjekla namjeru u mojim očima. Zašto sam joj dopuštala da me muči? Zato što sam mislila da zahvaljujući njenoj iskrenosti stvari mogu sagledati realnije, a za rezultat samo sam samo bila traumatizovana.
Nepotrebno je reći da me moje profesionalno napredovanje (u koje ona nije vjerovala) naučilo koliko je njena kritika bila štetna. Usprkos predviđanjima moje prijateljice, postala sam pisac.
Polako sam počela uviđati da ne moram prihvatati kritike od bilo koga. Vremenom sam naučila da definišem tip čitatelja kojima je zapravo moj rad i upućen. Razvila sam četiri pitanja koja mi pomažu da odlučitim kome je dopušteno čitati skice mojih radova, a kome ne:
- Vjerujem li ukusu i procjeni ove osobe? 2. Razume li ova osoba uopšte šta želim stvoriti? 3. Želi li mi ova osoba iskreno uspjeh? 4. Da li je ova osoba u stanju reći mi istinu, a da ne povrijediti me?
Ako ne mogu odgovoriti sa „da“ na sva četiri pitanja, onda takvoj osobi ne dopuštam da čita moje rukopise. A četvrto pitanje je generalno najvažnije jer mnogi ljudi koji vam žele iznijeti svoje iskreno mišljenje, zaista samo žele priliku da vas povrijede.
Kada sam prestala pokazivati svoja najdublja osjećanja (govorim o rukopisima) i distancirala se od nasilnih ljudi, moj stil se poboljšao. Počela sam primenjivati ovaj mali „test povjerenja“ u privatnim odnosima.
Ako ću se nekome otvoriti, moram znati da li mogu vjerovati ovoj osobi, moram znati da li me ta osoba razume, želi li mi dobro i uspjeh, i što je najvažnije, može li biti iskrena.
To su ljudi kojima se okružujem. I moj život je krenuo novim, dobrim, svjetlim putem. A onda, jednog dana, moja „prijateljica“ me ponovo upitala: „Mogu li biti još iskrenija sa tobom?“. A ja sam joj odgovorila: „Zaista, nema potrebe“, prenosi Sensa.hr
