Građani Srpske suočavaju se sa cijenama hrane koje su za malo koga prihvatljive, dok za većinu i one najosnovnije namirnice polako postaju veliki luksuz.
Sindikalna računica pokazuje da je trošak prehrane za četvoročlanu porodicu u junu bio 1.180 KM, što je svota koju rijetka domaćinstva imaju na raspolaganju mjesečno za hranu.
Najobičnija kifla košta 0,6, a hljeb 2,5 KM. Cijene mesa su već odavno neprihvatljive za mnoge, jer junetina premašuje 20, a teletina ide i do 30 KM po kilogramu.
Za samo godinu, što potvrđuje zvanična statistika, kilogram polubijelog hljeba otišao je za 0,3, dok je kilogram suvog svinjskog vrata skuplji za skoro 2 KM. U odnosu na isti period lani, potrošačka korpa je skuplja za 360 maraka, dok je, u ovom periodu, prosječna plata porasla za 269 KM, piše Srpskainfo.
Eksplodirale su i cijene brze hrane, tako da je u pojedinim pekarama burek otišao na 6 KM, dok cijena burgera u nekim restoranima ide i do 22 KM. Prosječna cijena komada torte popela se na skoro 5 KM, a sendvič sa šunkom, sirom i zelenom salatom u jednoj kifli, premašuje 5 KM. Građani ogorčeni, posebno oni koji rade za minimalac ili platu tek nešto veću, a kojih je u Srpskoj najviše.
Naime, minimalna plata u Srpskoj iznosi 900 KM, dok su prosječne plate, od oko 1.200 KM i niže, u trgovini, prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu, građevinarstvu… Praktično, zaposleni u ovim djelatnostima, sve i da primaju plate koje su prosječne za ove sektore, svojim primanjima jedva mogu da dobace do pomenutog troška prehrane. Pod pretpostavkom da dvoje zaposlenih u porodici radi u nekom od ovih sektora, jedna cijela plata bi im trebala za hranu, a druga za sve ostalo – stan, režije, prevoz, odjeću i obuću, te jesenje izdatke koji i onim imućnijim predstavljaju priličan teret, prvenstveno opremanje djece u školu i obezbjeđivanje ogreva.
– Nekad je 100 KM značilo nešto, mogao si za to da kupiš fino namirnica. Sad ni upola ne može da se pazari za taj iznos. To što su skupa jela u restoranu, i bože pomozi. Međutim, na koje smo grane spali, da je mnogima skupa i pita u pekari. Pa, to ne bi trebalo da bude nikakav luksuz, a jeste. Jer, za jednu pitu, može da se kupi hljeb i litar jogurta, i još da pretekne. Kako onda neko ko ima platu od 1.000 KM ili tek nešto više, može da se časti ovakvom hranom?! Za to može da se kupi kilogram pilećih krilaca, pa da se napravi koja čorbica. Jednostavno, otelo se živjeti. Kao da živimo i radimo u Njemačkoj, za njihove plate – kaže Milka V, službenica iz Banjaluke.
A kad smo već kod ove države, apsurdno je da Nijemci, koji su jedni od najbogatijih u EU, hranu i druge robe široke potrošnje plaćaju jeftinije nego građani Srpske i BiH.
