Notice: _load_textdomain_just_in_time je pozvan neispravno. Translation loading for the soledad domain was triggered too early. This is usually an indicator for some code in the plugin or theme running too early. Translations should be loaded at the init action or later. Molim vas, pročitajte Debugging in WordPress za više informacija. (Ova poruka je dodana u verziji 6.7.0.) in /home/adrigxsq/public_html/wp-includes/functions.php on line 6114
"PREKRSTIM SE, PLAČEM, NE MOGU DA SE ZAUSTAVIM" Ispovijest mornara koji je ostao bez 3 prijatelja nakon tragedije na Jadranu - Adriapress
Početna » “PREKRSTIM SE, PLAČEM, NE MOGU DA SE ZAUSTAVIM” Ispovijest mornara koji je ostao bez 3 prijatelja nakon tragedije na Jadranu

“PREKRSTIM SE, PLAČEM, NE MOGU DA SE ZAUSTAVIM” Ispovijest mornara koji je ostao bez 3 prijatelja nakon tragedije na Jadranu

by Urednistvo

Tragedija u Malom Lošinju, u kojoj su tri pomorca trajekta Jadrolinije u padu rampe na mjestu poginula, a jedan je povrijeđen, šokirala je sve, naročito posadu broda.

Stoga je cjelokupna posada izmijenjena novom, a jedan od njih koji je dio nove posade opisao je i šokantan dolazak na ovaj brod nakon nezapamćene tragedije u Malom Lošinju.

– Zaposlen sam na Jadroliniji već 15 godina i obožavam posao koji radim, kako prvi dan tako i danas. Bio sam na slobodnim danima sve do jutros dok mi nije zazvonio telefon poziv iz kadrovske službe. “Morate ići na Lastovo danas”, kaže mi nadležni.. nakon strašnih i nemilih događaja koji su se desili juče ni sekunde se nisam dvoumio, samo sam poluglasno odgovorio – ok krećem.

Na putu do luka vladao muk u kombiju

Negde u popodnevnim satima stiže kombi sa smjenom iz Splita u Zadar po mene.

Tu se na kratko rukujemo, neke poznajem a neke ne. Ubacujem kofer, sedam u kombi i krećemo put Lošinja. Cijelo putovanje u kombiju muk tu i tamo koja riječ, svako je u svojim mislima i tako do Lošinja.

U večernjim satima stižemo pred Lastovo u Lošinj, ispred broda.

Čeka nas smjena padaju zagrljaji a suze se same slivaju niz lice, scena je, ajme strašno i ja plačem naviru sećanja na kolege koje su nastradali.

Nakon nekoliko minuta odvajam se od njih odlazim do mesta gdje su nastradali .

Prekrstim se, izgovorim “Oče nas”, “Zdravo Marijo” i “Slava Ocu” , te tiho zamolim Gospodina da ih prigrli i dovede u Kraljevstvo Božije.

Vrativši se uzeo sam svoje stvari i sišao do prostorija gdje su naše kabine ( sobe ), e tu se raspadam skroz plačem toliko da se ne mogu zaustaviti jer kabine do mojih još juče ujutro su spavale moje kolege kojih danas više nema. Ovo mi je jedan od najgorih i najtežih ukrcavanja na brod – napisao je u potresnoj objavi, morski.hr.

You may also like

Adriapress

Bez filtera, bez igara. Gradimo regionalne mostove informacije.

Najnovije

@2023 Adriapress – Sva prava zaštićena.