U Okružnom sudu u Banjaluci počelo suđenje Daliboru Mandiću za svirepo ubistvo Ariela Bogdanovića u Banjaluci
“Kazna koju bih ja želio ne postoji u ovoj državi! Na koju god kaznu ga osudite, ja se nadam da će umrijeti u gorim mukama nego moj sin i molim se Bogu za to!”, rekao je u Okružnom sudu u Banjaluci Tomo Bogdanović, otac Ariela Bogdanovića koji je 2. decembra nožem izboden nasmrt u Banjaluci.
On je saslušan kao svjedok tužilaštva na početku suđenja Mandiću, optuženom za teško ubistvo na svirep način. Iskaz je dala i Arielova majka Dijana Bogdanović, inače direktorica Osnovne škole “Zmaj Jova Jovanović” u Banjaluci, koja je opisala kakva je ličnost bio njen sin i kako je saznala da je zvjerski ubijen.
Radne kolege se žalile na “čudaka”
Ona kaže da je Ariel radio u IT sektoru za britansku firmu “DDC”, de ja bio veoma srećan svojim poslom i okruženjem.
“On je učen da je pravi posao za njega samo onaj na koji ide s radošću. Tako je i bilo. Ariel je bio filantrop i nije imao probleme sa bilo kim na poslu. Najviše se družio sa Lukom, Ninom i Milicom. Mnogo je razgovarao sa mnom i pominjao je da na poslu postoji neki “čudak” i da su njih troje od HR-a (ljudski resorsi) tražili da se ta osoba odvoji od njih”, ispričala je Bogdanović.
Ona kaže da joj je Ariel pričao da taj “čudak”, tokom posla, zna da stane iza njih i bez riječi im bulji u monitore. Zbog toga im je stvarao nelagodu, budući da su preko monitora imali kontakte s ljudima kojima su rješavali IT probleme.
“Govorio mi je da su oni pokušavali da tog momka uvuku u društvo. Pozivali su ga na kafe i slično, ali je ovaj to odbijao, demontrativno odmahuhući rukom”, ispričala je ožalošćena majka.
Sina čekala s kafom, na portalima saznala strašne vijesti
Ispričala je da se kritične noći porukama čula sa Arielom, čekajući ga kod kuće s kafom.
“Ariel obično u 19.15 časova završava s poslom i ide direktno kući. Taj dan sam u školi imala pregled i dobili smo odličnu ocjenu, što smo proslavljali. I Ariel se interesovao kako je prošao pregled, pa smo se čuli. Kada je pošao kući rekao je da pristavim kafu, pa sam je skuvala i čekala njegov dolazak”, ispričala je Dijana.
Ona kaže da je vrijeme prolazilo, ali da Ariel nije dolazio. To je za nju bilo neubičajeno, jer bi se njen sin uvijek javio ukoliko bi kasnio.
“U 19.45 časova poslala sam mu poruku: “Šta bi s tobom?”. To veče je Srbija igrala utakmicu na Svjetskom prvenstvu u fudbalu, pa sam pomislila da se zbog toga zadržao. Međutim prijateljica, koja radi kao organizator na RTRS-u me je zvala i pitala da li znam gdje je Ariel? To mi je bilo čudno. Došao je i njegov drug Mile Baroš i znala sam da nešto nije uredu”, prisjeća se Dijana.
Dodaje da jedan portal nezvanično objavio da se nešto desilo Arielu B. Prve informacije su ukazivale da je povrijeđen. I drugi portali su krenuli da objavljuju nezvanične informacije, a pred zgradom su se počeli skupljati Arielovi prijatelji. Najcrnje slutnje su se obistinile kada su joj na adresu došli policajci i saopštili da joj je sin ubijen.
Kazna doživotnog zatvora je jedina adekvatna
Na pitanje da li traži kažnjavanje optuženog Bogdanović je rekla:
“Stojim na čvrstom stanovištu da kazna treba biti doživotna i nijedna druga. To je zločin iz mržnje. Časni sude vi ste nam jedina nada i iz ove sudnice želim da pošaljem dvije poruke. Prva je za druge monstrume koji vrebaju naše zdrave i pametne momke i djevojke je da neće proći nekažnjeno i da se zbog te kazne dobro razmisle prije nego što učine tako nešto. Druga poruka je za sve mlade da budu oprezni. Da dobro paze sa kim rade i sa kim se druže i ko im to stoji iza leđa, jer moj sin je i napadnut s leđa”, rekla je Dijana Bogdanović, u veoma dostojanstvenom i smirenom svjedočenju.
Optuženi bez izvinjenja
Optuženi Dalibor Mandić nije iskoristio priliku da se izvini roditeljima ubijenog Ariela, niti da iskaže žaljenje i kajanje. Kada je dobio riječ uopšte im se nije obratio, ali je sudskom vijeću želio da prigovori na navode da je “stajao iza nekoga”, što mu u ovoj fazi nije dozvoljeno.
Na nastavku ročišta ispitana su i četiri vještaka. Neuropsihijatar Mirko Nikolić i klinički psiholog Tatjana Dragišić ustanovili su da kod Mandića nema tragova psihički oboljenja, te da je sposoban da prati suđenje.
Dragišićeva je, između ostalog, ocijenila da je Mandić depresivno i opsesivno opsjednut nekom idejom, te da iskazuje nezrelo ponašanje, a kao ključni njegov problem je navela bazičnu tugu. Tvrdi da je on zatvorena osoba, preopsjednuta nekim stvarima, ali i da je sumnjičav, ljubomoran i osoba koja je sklona vjerovanju da neko protiv njega kuje zavjere.
Mandić bio ljubomoran na Bogdanovića
Nikolić smatra da Mandić ima smanjenu sposobnost da shvati značaj svog djela, ali ne bitno. Tvrdi da je to zdrava osoba, sa fragilnom granicom ega. Da je infativan i emotivno nezreo, te da ima izražen problem ljubomore na Ariela Bogdanovića.
“Sklon je da drugome pripiše svolje želje i fantazije. Tog mladića doživljavala kao nerješivu prijetnju za svoj život. To je korektivna ljubomora”, rekao je, između ostalog, Nikolić navodeći da se ubistvo može pripisati zločinu iz strasti.
Naglasio je da Mandić tokom razgovora bio emocionalno hladan, te da je izražavao kajanje za zločin, ali tek na podsticaj vještaka.
Na tijelu bilo devet ubodnih rana
Specijalista sudske medicine dr Željko Karan kaže da je obdukcijom utvrđeno da je Ariel devet puta uboden nožem. Jednu ranu je imao na leđima, odnosno ramenu, dok je ostalih osam bilo s prednje strane tijela i to po bradi, vratu i grudnom košu. Ona kaže da je uzrok smrti masivno unutrašnje i spoljašnje krvarenje, te da je smrtonosan bio ubod u pluća. Dodao je da kod Bogdanovića u krvi i urinu nije bilo alkohola.
Biolog Božana Ilić vještačila je crvenu jaknu i sivi duks koju je policija pronašla tokom istrage, ali potpun Mandićev DNK na njima nije pronašla. Na uzorcima izuzetim s jakne Mandićevog DNK nije bilo. Na duksu je, na crvenoj mrlji nalik krvi, otkriven nekompletan mješani DNK uzorak koji se većim dijelom poklopio sa Mandićevim DNK, ali nedovoljno dobrim kako bi potvrdila da je to isključivo DNK optuženog. Nije ni isključila mogućnost da trag potiče od Mandića, jer i ta mogućnost postoji. Inače, uopšte joj nije traženo da sporni trag uporedi sa nespornim DNK ubijenog Bogdanovića.
Navodi iz optužnice
Prema optužnici Mandić se tereti za teško ubistvo Bogdanovića, koga je, na ulici, zvjerski izbo nožem. Zločin se dogodio 2. decembra prošle godine oko 19.35 časova. U optužnici se navodi da je u Bulevaru srpske vojske Mandić pratio Bogdanovića, koji se pješke kretao stazom od Tržnog centra “Delta planet” ka Rebrovačkog mostu. Sustigao ga je u blizini studentskog “Kampusa” i nožem ga ubo u donji dio trupa.
Bogdanović je krenuo da bježi i Mandić je trčao za njim. Ranjeni mladić je prešao preko ulice i došao do benzinske pumpe “Nestro petrol”, gdje je iscrpljen vjerovato usljed krvarenja pao na asfalt. Dok je ležao na putu Mandić mu je prišao i mučki ga izbo nožem, što su snimile i nadzorne kamere. Nanio mu je osam ubodnih rana, u predjelu ramena, lica i vrata, te grudnog koša. Potom je pobjegao prema “Kampusu”.
Tokom istrage se navodilo da se Mandić tu presvukao, a jaknu koju je nosio na sebi bacio je u obližnji kontejner, gdje je pronađena.
