Da li ste se nekad zapitali kako bi zvučao srpski jezik bez turcizama?
Kako bi se zvala Andrićeva knjiga “Na Drini ćuprija”, da li bi se Karađorđevići i dalje tako prezivali, čime bismo se pokrivali zimi, ako ne jorganom? Sigurno bi bio lišen čari iz istočnjačke kulture. S druge strane, neke riječi koje smo pozajmili i trajno usvojili od Turaka u našem jeziku nemaju srpske zamjene.
Iako se u prošlosti koristio daleko veći broj turcizama, više od osam hiljada, oni su se zadržali i danas u mnogim oblastima života, a imena mnogih gradova, osim Kuršumlije, zvučala bi čudno da se prevedu na srpski jezik, pa se, logično, postavlja pitanje kako bismo zvali Kalemegdan, ćevap, sarmu, jastuk, i druge nazive mjesta i jela, čak i odomaćene izraze.
Zamislite samo da se Čačak zove blato ili mulj, ili da se Novi Pazar zove trg ili pijaca. Osim toga, turski nazivi neobično dobro pristaju pojedinim lokalitetima ili gradskim četvrtima u Beogradu – Topčider (tobdžijska dolina), Dorćol (raskršće), Bulbulder (slavujeva urvina), Karaburma (crni greben), Tašmajdan, Čukur-česma i kada bi do promjene došlo, ne bi više sve to imalo svoju draž.
“Mnoga naša književna djela obiluju turcizmima. Zašto? Zato što to više nisu turcizmi, to su nekad bile posuđenice, koje su danas postale deo srpskog jezika. Oni našem jeziku daju draž, specifičnu toplinu i leksičku raznovrsnost, ničim ne narušavajući njegovu normu. Bez turcizama, srpski jezik bi bio lišen sebi svojstvenih istočnjačkih čari”, objasnio je Miloš Kovačević, profesor književnosti, a prenijela “Jugmedia”.
U srpskom jeziku ih ima preko 5.000 riječi koje nemaju adekvatnu zamjenu. Tako jedemo pilav, ćevapčiće, pijemo čaj, rakiju, kafu, sladimo se baklavom, tulumbama. U kući imamo jorgan, sanduk, ćilim, furunu, pred kućom kapiju, a na krovu odžak. Na kraju sokaka je i ćorsokak, dušmanin ne može biti ortak, a javašluk u komšiluku čist je baksuzluk.
“Jedino što treba sprečiti jeste uvođenje novih turskih reči i zamena srpskih reči turcizmima. Jer ako postoje adekvatne srpske reči, nema potrebe da se dodaju nove”, objasnio je Kovačević.
Iz svega možemo zaključiti da se jezik ne može staviti pod stakleno zvono, on je živ, podložan uticaju i, kao takav, promjenljiv. Jezici primaju riječi od drugih jezika, pogotovo ako su u bliskom kontaktu, a s Turskom smo više od 400 godina živjeli “u bliskom kontaktu”, prenosi Žena blic.
Gradovi u Srbiji sa turskim riječima u svojim nazivima
Pojedini gradovi u Srbiji u svom nazivu i dalje imaju turske riječi, drugi su ih ‘posrbili’, ali i dalje su poznata u narodu i ona stara.
Ovo je lista gradova sa turskim nazivima i prevodom na srpski jezik:
Obrenovac – Palež
Čačak – blato, mulj
Ćuprija – most
Bajina Bašta – Baja Osman, turski spahija iz tog kraja
Prokuplje – Urkub ili Okrub
Nova Varoš – Skender-pašina Palanka i Jeni Kasaba
Kuršumlija – Kuršumli Kilise, što znači – Olovna Crkva
Kladovo – Fetislam
Leskovac – Hisar – tvrđava
Novi Pazar – trg, trgovište, pijaca
Vladičin han – kuća
