NASA instrument Multipl Altimeter Bim Eksperimental Lidar (MABEL) na istraživačkoj letjelici ER-2 još 2014. napravio je zabrinjavajući snimak otopljenog jezera na vrhu neimenovanog ledenjaka na Aljasci (SAD).
Taj snimak naglašava alarmantne trendove otapanja leda na Arktiku.
“Živopisni plavi bazen” s razbacanim malim santama leda, označava jedno od najvećih otopljenih jezera posmatranih posljednjih godina.
Prema NASA Zemaljskoj opservatoriji, ova pojava dio je zabrinjavajućeg obrasca povezanog s klimatskim promjenama. Naime, širom Arktika led se ubrzano topi pa se sve češće mogu vidjeti otopljena jezerceta.
Izolovan položaj
Plava nijansa jezerca, koje se na najširem dijelu proteže 700 metara, ukazuje na značajnu dubinu. Međutim, ta boja vjerovatno je uzrokovana ledom ispod površine, a ne stvarnom dubinom.
Studije pokazuju da arktička otopljena jezera u prosjeku dostižu samo oko 22 centimetra dubine, iako tačna dubina ovog jezera nije izmjerena.
Ipak, najneobičnija je izolacija ovog jezera za otapanje, koje se nalazi usred kilometara neprekinutog snijega. Obično se takve vodene površine pojavljuju u grupama, što podstiče naučnike na pitanja o tome što je omogućilo ovom jezeru da naraste do tako velike veličine u izolaciji.
Otopljena jezerca poput ovog nastaju u kasno proljeće i rano ljeto jer rastuće temperature uzrokuju otapanje leda i nakupljanje vode u prirodnim udubljenjima. Dok ova jezera postoje na Arktiku vijekovima, klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem dovele su do oštrog porasta njihovog broja.
Kritičan nedostatak podataka
Tamnoplava voda ovih jezerca apsorbuje znatno više Sunčeve svjetlosti od okolnog snijega i leda, ubrzavajući topljenje kroz “pozitivnu povratnu spregu”.
Taj ciklus ne samo da povećava količinu leda koji se otapa oko jezera, već može pridonijeti i ubrzanoj ukupnoj stopi gubitka leda na Arktiku.
Naučnici smatraju stvaranje otopljenih jezera ključnim faktorom u predviđanju minimalnog opsega morskog leda na Arktiku, godišnje tačke u kojoj led u regiji dostiže svoju najnižu površinu.
Ipak, uprkos njihovoj važnosti u klimatologiji, istraživači priznaju kritičan nedostatak podataka. U lanjskom izvještaju EGU naglašeno je da trenutna promatranja otopljenih jezera nisu dovoljna za tačna predviđanja, što zahtijeva češće praćenje iz vazduha i napredne metode vještačke inteligencije za analizu podataka.
Dok se arktički led nastavlja povlačiti, naučnici pozivaju na intenziviranje napora u posmatranju kako bi bolje razumjeli ove značajke osjetljive na klimu, prenosi “Dnevno“.
