Donald Tramp, predsjednik Sjedinjenih Država, od evropskih zemlja traži da prestanu da kupuju ruske energente, u zamjenu za američku podršku uvođenju strogih sankcija Rusiji. Ako bi se ovaj američki pritisak sproveo u djelo, to bi onda imalo posljedice i za BiH, i to i u političkoj i u ekonomskoj sferi.
U političkoj sferi zato što su zemlje u Evropi koje su najviše sklone Trampu ujedno i najzavisnije od ruskih energenata, poput Slovačke, Mađarske i Srbije. Ujedno, takav rasplet mogao bi negativno uticati i na one političke aktere u drugim evropskim zemljama koje zagovaraju veću integraciju s Rusijom koju smatraju prirodnim dobavljačem jeftinih energenata i smatraju da su alternative preskupe. Na primjer, dio hrvatske političke scene, koji je vezan za mađarski MOL, takođe želi da se zadrže ove veze s Rusijom, a samim time i da utiču na energetsku politiku, pa i politička dešavanja u susjednim zemljama poput BiH.
Što se tiče ekonomskog dijela, stručnjaci koje smo kontaktirali ne slažu se o tome da li će, ako se ova Trampova prijetnja ostvari, to neminovno dovesti i do većih cijena energenata. Dio stručnjaka smatra da će sama činjenica da bi logistika postala komplikovanija dovesti do povećanja cijena, dok ih dio smatra da nafta nije kao prirodni gas u cijevima da se mora uvijek dovoziti kroz fiksne dostavne tokove, već da se može naći na slobodnom tržištu, te smatraju da Evropa već radi na diverzifikaciji.
Kada je riječ o prirodnom gasu, BiH i dalje nije veliki potrošač ovog energenta, ali bi, kako naši stručnjaci smatraju, veća cijena mogla uticati na projekte gasifikacije.
Almir Bečarević, stručnjak za energetiku, za “Nezavisne” kaže da je Evropa već krenula u diverzifikaciju i da planira da u skoroj budućnosti više ne kupuje ruski gas, kao i da se sprovode aktivnosti na pronalaženju drugih dobavljača, kako bi se oslobodili zavisnosti od Rusije.
“Ali još uvijek Evropa je ovisna o nafti i gasu iz Rusije i ako bi se ostvarile te najave, logično je da bi se to odrazilo i na BiH. U kojoj mjeri će naše tržište reagovati promptno u smislu promjene dobavljača, to ćemo vidjeti u narednom periodu, jer još ne znamo ni da li će se ta najava ostvariti ni, ako se ostvari, u kojoj mjeri”, smatra on.
U kojoj mjeri će se ova najava ostvariti zavisiće i od stava unutar EU, jer Slovačka i Mađarska, zemlje koje se najviše protive prestanku kupovine ruskih energenata, imaju i značajan uticaj unutar evropskih institucija.
Bečarević ističe da su te zemlje sad pred izborom da li će nastaviti insistirati na ruskim energentima ili će poslušati Trampa, za kojeg kažu da slijede njegovu politiku.
“Indikativno je da je Mađarska već zaključila ugovor sa ‘Shellom’ o isporuci otprilike dvije milijarde kubika gasa godišnje. Ova zemlja i ovim pokazuje da se priprema za takvu odluku”, ističe on.
Bečarević takođe navodi da se sve zemlje u okruženju, uključujući i Srbiju, pripremaju za takav scenario, ali da se u BiH ne radi ništa.
“Mi se nadamo da će ‘Turski tok’ i dalje biti u funkciji za transport gasa. Danska je nedavno tražila da se posebna pažnja obrati na ‘Turski tok’ i to treba sad posmatrati”, rekao je on.
Zdravko Milovanović, stručnjak za energetiku, smatra da bi u slučaju uvođenja ovakve zamjene bilo jako teško naći zamjenu ne samo za gas koji se dostavlja cijevima, nego i za naftu. Pored toga, kako ističe, promjena dobavljača uvijek uključuje i rizike i povećane troškove.
“Čak i kada je nafta u pitanju, ako je dovozite brodovima, ona je daleko skuplja. Najjeftiniji transport je kroz naftovode i produktovode kada je riječ o naftnim derivatima. Osim toga, brodovi povlače i veće osiguranje, a to opet dovodi do većih cijena”, naglasio je on za “Nezavisne”.
