Ekipa Memorijalnog centra Republike Srpske boravila je u Vašingtonu, gdje je snimila ispovijest Željka Milojevića, porijeklom iz Ljubinja, nastanjenog u Vašingtonu, ratnog vojnog invalida Vojske Republike Srpske čija životna priča svjedoči o teškim ranama iz rata, dugogodišnjoj borbi sa bolom i brojnim neuspješnim pokušajima liječenja u zemlji i inostranstvu.
Iz Memorijalnog centra Republike Srpske saopšteno je da je Milojević ranjen kao 25 godišnji mladić, 29. juna 1992. godine na mjestu zvanom Prijeka ljut u pješadijskom obračunu – pogođen je iz neposredne blizine, rafalom sa svega par koraka udaljenosti.
Milojević u svjedočanstvu kaže da su mu u pokušaju da se izvuče na sigurnije mjesto, u pomoć pritekla dvojica saboraca, koji su mu ukazali prvu pomoć da ne bi iskrvario, te da su se zajedno izvlačili nekoliko kilometara do saniteta koji ga je prevezao u bolnicu u Trebinju.
Budući da rješenja za njegov problem nije bilo, Milojević kaže da je upućen u Beograd, na ortopedsku kliniku Banjica.
– U potrazi za pomoći pokušavao sam i sa italijanskim i ruskim doktorima, ali bez uspjeha. Godine 1994. odlazim u Dansku, u Rik hospital, gdje sam bio na tretmanu par mjeseci – ni tamo rezultat nije postignut – navodi Milojević.
U međuvremenu, priča Milojević, zahvaljujući jednom od ljekara, predstavljen je na samitu u Ženevi, posvećenom specifičnim ratnim ranama.
Period između bolnica, kaže Milojević, često je provodio na Institutu “Simo Milošević” u Igalu, uz nesnosne bolove i teške lijekove, uključujući i morfijum.
Poslije Ženeve, navodi Milojević, dobija poziv za liječenje u Americi, gdje dolazi 1995. gosine u Vašington kod doktora Tomasa Nevajzera, koji četiri mjeseca pokušava da riješi njegov problem.
Djelimično, navodi Milojević u svjedočenju, uspijeva da sanira infekciju, ali glavni problem ostaje neriješen, te se vraća beogradskim i crnogorskim ljekarima, i nastavlja život pod jakim bolovima i teškim lijekovima.
Milojević navodi u svjedočenju da je u periodu 1999–2000. ponovo na liječenju u Americi, ovaj put u Mejo kliniku u Ročesteru /Viskonsin/, gdje potpisuje da njegov slučaj bude predmet istraživanja.
– Uprkos brojnim ispitivanjima, niko se tada nije odlučivao na hirurški zahvat. Tek 2015. godine, nakon brojnih molbi doktora Branka Prpe iz Mejo klinike, doktor Mejn iz Kanose (Viskonsin) odlučuje da napravi specijalni implant za moje lijevo rame i izvrši operaciju. Zahvat je uspješno urađen 19. juna 2015. godine – navodi Milojević.
On kaže i da nakon operacije ostaje na morfijumu – u tom trenutku već pune 23 godine.
Miolojević navodi da su mu ljekari saopštili da će imati još nekoliko operacija zbog atrofije mišića, ali da je krajem 2016. godine, zahvaljujući upornim i snažnim fizikalnim terapijama, uspio da izbaci morfijum i ojača rame i ruku.
Od tada, navodi Milojević, jednom godišnje odlazi na redovne kontrole u Kanosu kod doktora Mejna.
Nakon treće kontrole, kaže Milojević, rečeno mu je da više neće imati potrebe za dodatnim operacijama, jer je svojim trudom i fizičkim radom uspio da stabilizuje stanje.
Milojević ističe da je njegova borba trajala više od dvije decenije, kroz bol, lijekove, operacije i neizvjesnost.
– Danas svjedočim da se zna kako su izgledale posljedice rata i šta znači nositi rane cijeli život. Ovo nije samo moja priča – ovo je svjedočanstvo o cijeloj generaciji koja je platila visoku cijenu – poručio je Milojević.
Memorijalni centar Republike Srpske poziva sve članove porodica poginulih i nestalih civila i vojnika iz Odbrambeno-otadžbinskog rata da podijele svoje svjedočanstvo, te tako trajno sačuvaju sjećanje na svoje najmilije.
Svi koji žele da ostave svjedočenje mogu kontaktirati Memorcijalni centar putem mejl adrese: komunikacije@mcrs.vladars.rs ili putem broja telefona: 051/222-999.
Iz Memorijalnog centra Republike Srpske napominju da svako preuzimanje, umnožavanje ili korištenje materijala u druge svrhe nije dozvoljeno bez prethodne saglasnosti Memorijalnog centra Republike Srpske.
