Dok se stanovnici Banjaluke, Bijeljine i Ugljevika suočavaju sa hladnim radijatorima, skraćenim časovima u školama i neizvjesnošću kako da zagriju svoje domove, Prijedor ovih dana pokazuje da odgovorno upravljanje sistemom daljinskog grijanja ipak jeste moguće. Prijedorska toplana uredno isporučuje toplotnu energiju, a građani imaju tople stanove i normalne uslove za život, uprkos niskim temperaturama.
U isto vrijeme, u Ugljeviku i Bijeljini stanje je alarmantno. Razlog – nedostatak uglja. Radijatori u Ugljeviku su ledeni jer Termoelektrana Ugljevik, zbog hroničnog manjka uglja, često nije u pogonu i ne može da obezbijedi toplotnu energiju za stanovništvo. Posljedice najviše trpe djeca – u Srednjoškolskoj ustanovi „Mihajlo Petrović Alas“ učionice su hladne, a časovi su skraćeni na 30 minuta.
Direktorica ove škole Vesna Lakić nije željela da se obrati javnosti, dok učenici tvrde da im je savjetovano da u školu dolaze sa dodatnom toplom garderobom, pa čak i ćebadima, kako bi se ugrijali.
Ni u Osnovnoj školi „Aleksa Šantić“ situacija nije mnogo bolja. Iako je urađena rekonstrukcija kotlovnice i uvedeno grijanje na pelet, koje bi trebalo da funkcioniše kada nema gradskog grijanja, časovi su i dalje skraćeni zbog kvara na sistemu. Direktor škole Vladimir Đokić navodi da trenutno gube pritisak u sistemu jer negdje u zemlji pušta voda, te da su radnici RiTE angažovani na sanaciji kvara.
Problem lošeg grijanja u ugljevičkim školama traje već tri godine, zbog čega je rukovodstvo škole i poseglo za grijanjem na pelet. Međutim, roditelji smatraju da takvo rješenje nije adekvatno za veliku kvadraturu školskog objekta, ali, kako tvrde, nisu mogli da utiču na odluku jer su članovi školskog odbora iz iste političke stranke kao i direktor škole.
– Najveći problem je što RiTE nisu obezbijedili dovoljne količine uglja da se grije cijeli grad. Glas građana i roditelja se očigledno ne čuje dovoljno, a krajnje je vrijeme da odgovornost snose oni koji su nas doveli u ovu situaciju – kaže Nataša Đukić, član Savjeta roditelja u JU OŠ „Aleksa Šantić“.
Osim škola, bez adekvatnog grijanja je i veliki broj domaćinstava u Ugljeviku, pa su građani primorani da se snalaze na razne načine kako bi zagrijali svoje domove. Paradoks je još veći ako se zna da je Skupštinska većina predvođena SNSD-om prošle godine povećala cijenu grijanja za više od 20 odsto, iako je unaprijed bilo jasno da će isporuka biti problematična.
– Rješenje je da Opština Ugljevik iz budžetske rezerve izdvoji sredstva za nabavku mazuta, kako bi se stanje makar djelimično ublažilo. Problem je što lokalna vlast ne osjeća probleme građana – ističe odbornik Pokreta Sigurna Srpska Nikola Dakić, upozoravajući i na moguće masovne tužbe građana zbog nepoštovanja ugovornih obaveza.
Zbog nedostatka uglja u Ugljeviku, sa problemima se suočava i Bijeljina. Dakić podsjeća na, kako kaže, potpuni politički paradoks.
– U Bijeljini SNSD traži odgovornost zbog nerada Gradske toplane, dok u Ugljeviku, gdje imaju i lokalnu i republičku vlast, kao i upravljanje RiTE, ne postavljaju pitanje ko je doveo rudnik u stanje da nema uglja ni za sopstvene građane – naglašava on.
Ni Banjaluka nije pošteđena problema. Eko toplane su najavile restriktivni režim grijanja, a iako su saopštile da su privremeno obustavile primjenu tih mjera, građani tvrde da se u stanovima smrzavaju. Termometri u pojedinim domaćinstvima pokazuju svega 19 stepeni, zbog čega roditelji sa malom djecom moraju dodatno da se griju klimama, uz uredno plaćene račune.
Advokat Milko Grmuša upozorio je da komunalna preduzeća nemaju pravo da jednostrano mijenjaju režim grijanja, te da se finansijski problemi rješavaju kroz povećanje cijena ili subvencije, ali isključivo uz jasnu proceduru i dokumentaciju.
Dok se u jednom dijelu Republike Srpske vode rasprave, prebacuje odgovornost i građani se snalaze kako znaju, Prijedor ostaje pozitivan primjer. Prijedorska toplana funkcioniše stabilno, grijanje je uredno, a građani nemaju razloga da brinu da li će se njihovi domovi ohladiti.
U zemlji u kojoj je, kako se često kaže, „sve moguće“, Prijedor trenutno pokazuje da nije normalno da grad koji leži na uglju nema grijanje, ali i da se uz odgovorno upravljanje može obezbijediti ono najosnovnije – topli domovi za građane usred zime.
