STANIVUKOVIĆ NAGINJE POPULIZMU MILORADA DODIKA, ali mnogo više liči na JOVANU JEREMIĆ

Nađa Diklić
Banjalučani, barem oni koji žele da vide bezvlašće, protekciju i nepotizam, ostali su zgroženi na posljednje performanse gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića.
Ne samo da je u prošli ponedjeljak blokirao rad gradske skupštine, već je svoj igrokaz nastavio danima poslije.
Populizam. I to ne populizam kojem naginje onaj koji je svima „idol“ predsjednik SNSD-a, Milorad Dodik, već najniža vrsta nečega što je Jovana Jeremić, neosporna kraljica treša, „Parova“ i lajv emisija u kojima se populariše ono što je ona nazvala – seljačizam.
Danima smo gledali upravo to. Seljačizam u svojoj izvornoj formi.
Gradonačelnik, koji je izvršna vlast (u političkoj teoriji, ali i praksi, najniži stepen vlasti) postavio se iznad zakonodavne. Skupštine Grada.
I da li je za raspravu ko je Skupština Grada, ko je predsjednik Skupštine i ko su odbornici? Ne. To su ljudi kojima su Banjalučani dali povjerenje, isto kao i Stanivukoviću. On je odlučio da ih zgazi. Hladno. I to ne samo da ih zgazi. Da ih izloži javnom ruglu. Da mitinguje sa nekoliko stotina pristalica. Da izbacuje predsjednika Skupštine. Da se u prenosu direktnom hvali kako se drao na zaposlenika. Da mu je skinuo dio plate jer je „cinkario svog gradonačelnika“. Da mu kancelariju premjesti u podrum. I da ga svojim dranjem pošalje u Hitnu.
Apsolutno je nebitno kojoj stranci sekretar Skupštine grada pripada. Nebitno je kojoj partiji pripada i predsjednik Skupštine grada. Nema Stanivuković od Boga nikakvo pravo, nema ga pred zakonom, a nije izabran ni od ljudi da na nekoga urla. Da on nekome određuje gdje će sjediti. Da otima službeni pečat. Da otima kancelarije. Nije ih od oca donio, a ovo što radi u javnoj ustanovi, ne bi mogao raditi ni u očevoj privatnoj firmi. Jer postoje zakoni. Ali, ovdje već pričamo o osobi koja je ušla u četvrtu deceniju života i kojoj je ovo prvo radno mjesto… O moralu i ljudskosti još manje.
To je isto onaj gradonačelnik kojeg je poznati banjalučki kolumnista nazvao „banjalučki džokej“. Jer je eto, procurio snimak gdje ga saradnica jaše kao konja. Dok joj on pojašnjava šta su dizgine. Jaše. Konja.
Sad ta saradnica koja je iz stranke prešla da sarađuje i dalje sa Stanivukovićem, ali na platu svih poreskih obveznika, uživo na FB kanalu gradonačelnika i televizije za koju gradonačelnik po gradu priča da je njegova, nosi i izbacuje iz Gradske uprave fotelju predsjednika gradske skupštine. Pred masu. Rulju.
Na sve to nam mlada nada politike, Stanivuković pokazuje sliku predsjednika Skupštine.
„Evo to je Nino“, pojašnjava nam Stanivuković. Pokazuje nam nedostojnog i kako ga naziva „neradnika“. Njegovo lice. Da ga upamtimo.
Za šta da ga upamtimo? Zbog onog što kaže Stanivuković – dok ne bude slušao, neće dobiti auto. Dok ne bude slušao, neće dobiti kancelariju.
Zahvaljujući Stanivukoviću imali smo uživo priznanje kojim se gradonačelnik hvali, mobing i podsticanje na mržnju.
Zašto da predsjednik Skupštine sluša njega? Po kojem osnovu? Ko mora da sluša njega? Jahačice, jahači? Jahači i jahačica Apokalipse po Gradskoj upravi koje je skupio i imenovao za savjetnike? Koji nemaju završene fakultete? Koji nemaju radno iskustvo? Ti moraju slušati ne „banjalučkog džokeja“, već banjalučkog Džokera kojem je samo nedostajao kišobran da podsjeća na Džokera iz Betmena koji planira pobiti svu djecu Gotama. Ostali ne. Kišobran je imao kad je da gologuzim igračicama plesao i zabavljao masu na karnevalu prije samo tri sedmice.
Na kraju krajeva, ovi ostali su pokazali i da ne slušaju gradonačelnika. Jer ono ljudi koje je skupio taj dan da diriguje cirkusom osoba koja je od Grada i napravila cirkus, i da ih je bilo deset puta više premalo je za grad od bezmalo 400 hiljada ljudi. A za sebe kaže da je „kralj ulice“. Ili – što su Nadal i Đoković na terenu ja sam na ulici. Imamo gradonačelnika koji se hvali da je uličar. I to loš uličar.
Gdje je pečat? Predsjednik Skupštine grada kojem je ime Ljubo Ninković, a ne „Nino“, ga je prijavio policiji da je uzeo pečat. Isto da je Gradska uprava firma u porodičnom vlasništvu pa pečat uzima kako ko hoće.
Taj pečat je sada neophodan. Da se zapečati da Grad Banjaluka već tri godine nema načelnike odjeljenja. Da se sazove naredna Skupština grada. I da se „pečatira“ bezvlašće i seljačizam Draška Stanivukovića. Nove generacije rialiti političara.