Mjesec dana nakon početka sukoba, rat administracije predsjednika SAD Donalda Trampa u Iranu pokazuje tri potpuno različita lica: vojni uspjeh koji prati očekivanja, stratešku viziju koja tapka u mjestu, te ekonomsku krizu koja se produbljuje.
Prema pisanju Axiosa-a, dok Pentagon izvještava o hiljadama uništenih ciljeva, cijena benzina i rekordan pad rejtinga u Vašingtonu otvaraju pitanje – kako zapravo izgleda konačna pobjeda? Vojna dominacija i “obezglavljivanje” vrha
Prema konvencionalnim vojnim mjerilima, SAD i Izrael dominiraju Iranom na moru, u vazduhu i na kopnu. U prvih 29 dana operacije „Epic Fury“ (Epski bijes) pogođeno je više od 11.000 ciljeva, izvedeno je preko 11.000 borbenih letova, a uništeno je ili oštećeno više od 150 iranskih plovila, objavio je Pentagon. U početnoj fazi rata nanesena je znatna šteta programu balističkih projektila i eliminisan je veći dio iranskog vojnog vrha. Milijarda dolara dnevno i istrošene zalihe
Međutim, održavanje ovakve kampanje ima visoku cijenu. Zabilježeno je najmanje 13 poginulih američkih vojnika i stotine ranjenih, dok operativni troškovi iznose oko milijardu dolara dnevno.
The Washington Post izvještava da je SAD za četiri sedmice potrošio više od 850 krstarećih projektila „Tomahavk“, u trenutku kada su zalihe već bile ispod planiranog nivoa.
Glavni portparol Pentagona Šon Parnel izjavio je:
– Ministarstvo rata ima sve što mu je potrebno za izvršenje bilo koje misije u vreme i na mestu koje odabere predsednik, i to u bilo kojem zadanom roku.
Ipak, Pentagon traži finansijsku injekciju od oko 200 milijardi dolara za popunjavanje zaliha, što nije zagarantovano u podijeljenom Kongresu.
Iranski odgovori i neuslovne baze
Uprkos tvrdnjama ministra odbrane Pita Hegseta da je iranska vojska neutralisana, napadi se nastavljaju. Samo dan nakon te izjave, iranski projektili pogodili su bazu u Saudijskoj Arabiji, ranivši 29 američkih vojnika. The New York Times piše da su mnoge od 13 američkih baza u regiji postale „gotovo nemoguće za boravak“ zbog stalnih napada, što je Pentagon odbio komentarisati.
Strateški ćorsokak i Ormuski moreuz
Strateška slika se teško uklapa u trijumfalizam Bijele kuće. Uklanjanje vrha režima, uključujući Alija Hamneija, nije donijelo očekivanu destabilizaciju niti slobodu iranskom narodu.
Glavni razlog za rat, eliminacija nuklearne prijetnje, ostaje neriješen, a Tramp razmatra visokorizičnu kopnenu operaciju radi zapljene uranijuma.
Najteža posljedica rata je zatvaranje Ormuskog moreuza, što je izazvalo istorijski energetski šok i narušilo odnose sa saveznicima. Iz Bijele kuće, ipak, poručuju da su ciljevi ispunjeni: iranska mornarica je neefikasna, napadi dronovima smanjeni za 90 odsto, a proizvodni pogoni desetkovani.
Politički pad i skup benzin
Kod kuće, rat uzima politički danak. Prvi put u drugom mandatu, Trampov rejting pao je ispod 40 odsto.
Cijena benzina od četiri dolara po galonu dodatno podriva njegovu poziciju, a istraživanje Pew Research pokazuje da 60 odsto Amerikanaca ne odobrava vođenje ovog sukoba.
Upitan o visokim cijenama goriva, Tramp je novinarima odgovorio:
Sve što trebam učiniti je napustiti Iran, a to ćemo učiniti vrlo brzo, i cijene će se strmoglaviti.“ Iako je vojska učinila šta se od nje tražilo, pitanje stvarne pobjede i dalje čeka odgovor.
