Pukovnik američke vojske u penziji i bivši savjetnik Pentagona Daglas Makgregor izjavio je da američka vojna pomoć Ukrajini opada, a da evropske države nemaju resurse niti podršku javnosti da nastave taj rat još dugo, kao i da je rat na Kosovu i Metohiji 1999. godine bio uvod za rat u Ukrajini, ističući da su se mnogi visoki evropski oficiri privatno protivili bombardovanju Srbije.
Makregor smatra da se, nakon sastanka američkog i ruskog predsjednika Donalda Trampa i Vladimira Putina na Aljasci, a uprkos svemu što se dešava, nazire kraj rata na istoku Evrope. – Rusko oružje je prevagnulo. Sa vojnog stanovišta, položaj Ukrajine je beznadežan – naveo je Makgregor u intrevjuu za “Politiku”.
Govoreći o tome kakav bi oblik mogao da dobije potencijalni mirovni sporazum budući da je Rusija unijela Lugansk, Donjeck, Zaporožje i Herson u Ustav, iako nad tim oblastima još nije ostvarila punu kontrolu, Makregor je naveo da su te teritorije sada dio Rusije, a da države NATO-a nemaju ni volju ni sposobnost da promijene tu realnost.
Dodao je da režim u Ukrajini nije pouzdan pregovarački partner za Rusiju i da, imajući u vidu ponašanje sadašnjih vlada SAD, Britanije, Francuske i Njemačke, Moskva ne može da očekuje održiv, na ugovoru zasnovan mirovni sporazum.
Prema njegovoj ocjeni, vlade u Londonu, Parizu i Berlinu su politički na aparatima za održavanje u životu i vrlo je vjerovatno da će doći do promjene, a da će na vlast vjerovatno doći nacionalističke vlade koje neće imati interes da nastave neprijateljstvo prema Rusiji.
Govoreći o posljedicama rata za Zapad, Makregor ističe da se NATO ”tiho raspada” i da će evropske države doći do zaključka da moraju same da se brane.
– Vašington mora da se fokusira na događaje unutar sopstvenih granica i u zapadnoj hemisferi. Američki narod sve glasnije zahtijeva promjenu u vođenju spoljne i odbrambene politike SAD – navodi Makregor.
Odgovarajući na pitanje o tome da je bio učesnik u ratu na tzv. Kosovu 1999. godine, a da je kasnije izjavio da je bombardovanje Srbije bila greška, Makregor je naveo da je Kosovo bio korak u strategiji Vašingtona da ukloni Slobodana Miloševića sa vlasti i pretvori Srbiju u satelit NATO-a.
– To je bio uvod u veću dramu koja će se odigrati u Ukrajini poslije 2014. godine. Po mom sudu, vazdušna kampanja je bila i nepotrebna i pogrešna. Bio sam dobro upoznat sa istorijom regiona, a naročito Srbije, ali su se na moje argumente svi oglušili. Vašington je bio nestrpljiv da upotrebi silu – naveo je Makregor.
Prema njegovim riječima, ambasador Ričard Holbruk, koji je predvodio američki pregovarački tim u BiH i tokom pregovora u Dejtonu, tvrdio je da su američki vazdušni udari na srpske snage oko Sarajeva dali pozitivne rezultate.
Makregor je naveo da je postojalo uvjerenje da će ono što je ”uspjelo” protiv Srba u BiH uspjeti i na Kosovu i ukazao da se između 1995. i 1999. razvila neka vrsta emocionalnog bijesa usmjerenog protiv Miloševića i Srbije.
– Ta mržnja bila je karta za ulazak u elitne krugove. Nema sumnje da je general Vesli Klark unaprijeđen i premješten sa položaja u Južnoj komandi SAD u Vrhovnu komandu savezničkih snaga u Evropi (SACEUR) kako bi agresivno vodio kampanju protiv Miloševića – naveo je Makgregor.
Dodao je da je jedan od članova administracije Bila Klintona govorio da je ”Kosovo početak demokratske revolucije koja će se proširiti od Beograda sve do Moskve” uz ocjenu da je Vašington 1999. godine još bio uvjeren da je američka vojna moć nenadmašna i da se može upotrebiti za promjenu režima u Beogradu.
– Kosovo je bilo laboratorija za eksperimentisanje sa strategijom smjene režima, koja će biti primijenjena u Iraku, Libiji, Siriji i Ukrajini – naveo je on.
Naglasio je da je većina toga osmišljena nezavisno od Klintona, a da su glavni zagovornici vojne intervencije protiv Srbije – državna sekretarka Medlin Olbrajt, potpredsjednik Al Gor i savjetnik za nacionalnu bezbjednost Sendi Berger – insistirali da će vazdušna kampanja uspjeti.
– Klinton je pitao Veslija Klarka koliko će trajati, a on je odgovorio – nekoliko dana, nedjelju ili najviše deset dana. Ova procjena se svidjela predsjedniku, jer je Klinton, opterećen skandalom zbog afere sa Monikom Levinski, želio da se kampanja brzo završi – naveo je Makregor.
Istakao je da su mnogi visoki evropski oficiri privatno protivili vazdušnoj kampanji, a da je jedan njemački general bio naročito potresen bombardovanjem Beograda na godišnjicu njemačkog napada na grad 1941. godine.
Prema njegovim riječima, kada je vazdušna kampanja ušla u šestu nedjelju, neposredno pred NATO samit sredinom aprila 1999, postavilo se pitanje da li će Vašington uputiti kopnene trupe da silom otrgne Kosovo od srpske kontrole.
– Britanski premijer Toni Bler se javno hvalio da će Ujedinjeno Kraljevstvo obezbijediti 40.000 vojnika za takvu operaciju, zajedno sa neodređenim brojem američkih vojnika. Ali London tada nije imao trupe za rat na Kosovu, a nema ih ni danas za rat u Ukrajini. Na kraju je Stroub Talbot otputovao u Moskvu i postigao dogovor sa Rusima da okončaju podršku u zamjenu za neotkrivena obećanja pomoći Rusiji – naveo je Makregor.
Glas Srpske
