Prošlo je 28 godina od akcije “Oluja” u kojoj je stotine hiljada Srba protjerano iz svojih domova, više od 2.000 je stradalo. Svi oni danas žive živote drugačije od onoga što su zamišljali.
Jedna od njih bila je i djevojčica Nikolina Govoruša. Ona je sada urednica i novinarka “Blica” ima 32 godine, živi mirnim životom, ali ne zaboravlja sve ono što se dešavalo tog avgusta 1995.
– Imam neke obrise sjećanja na taj dan, zapravo na trenutak kada je helikopter sletio u školsko dvorište u mom selu i ja koja bježim sa babom u gornji dio tog zaseoka Govoruše, tako da to su neki fragmenti sjećanja, ali kasnije sve što sam kasnije formirala je bilo na osnovu priča i razgovora sa mojom porodicom i prijateljima – kazala je ona, prenosi Blic.
Događaj koji je obilježio njen život
Na pitanje novinarke da li se i danas govori o Oluji u njenoj porodici, Nikolina kaže da je to događaj koji je u potpunosti obilježio njen i život njenih najmilijih.
– Jednostavno to je nešto što je obilježilo naš život i sa posljedicama Oluje se mi suočavamo svakog dana. Ja sam saznavala o Oluji godinama od moje majke, tetke, majke, najmanje sam saznavala od mog oca koji je u to vrijeme bio na ratištu, za koga mi nismo znali ni gdje je ni šta je i tek kada sam ja napisala svoju ispovijest povodom ne znam ni ja koje godišnjice Oluje on mi je tada otkrio neke dijelove koji su bili bolni za njega – kaže Nikolina.
Ipak, najbolnija posljedica Oluje je za Nikolinu osjećanje da je “vječita lutalica” i što, kako kaže, ne zna gdje je njen dom.
Vječita lutalica bez doma
– To je možda najteže pitanje, zato što se i dan danas osjećam tako. Ja ne smatram da sam nedobrodošla bilo gdje, ali nekako osjećam da je ono što je najveća posljedica Oluje taj gubitak identiteta, jednostavno izgubila sam taj dio sebe u kom ja mogu da se vežem za određeno mjesto, a ono što me najviše boli je što ne mogu u potpunosti da se vežem za svoje mjesto rođenja – priča nam ona.
Danas je u Kninu proslava Oluje, Hvati slave oslobođenje, dok Srbi žale za žrtvama, upitali smo Nikolinu kako se osjeća zbog toga?
Povratka nema u Knin
– Ja sam to u nekom svom tekstu i rekla da mogu da čestitam političkim pobjednicima, ali da sjećanja stotina hiljada ljudi nikada ne mogu da obrišu. Neko sam ko odlazi u Knin svake godine, obično Srbi i odlaze u Knin kada je proslava Oluje i to je vrijeme kada se ja osjećam nebezbjedno i nevoljeno u mjestu u kojem sam rođena, mislim da niko ne bi trebalo tako da se osjeća – govori novinarka.
Da li ima povratka za Srbe iz Hrvatske – jedno je od vječitih pitanja koje smo i Nikolini postavili.
– U Kninu je nekako tijesno u velikom prostoru koji nije ispunjen ljudima, a u samom selu se osjećam prihvaćeno, srećno, spokojno, mirno, ali to je samo jedno srpsko selo, opustošeno ratom u kojem su kuće popaljene, ali i dalje se osjećam kao svoj na svome, iako ne živim tamo i ne mogu da zamislim da se tamo vratim, i mislim da je to zapravo i bio cilj svega – zaključuje ona.
