Radi li se o lažnim sniženjima i klasičnoj prevari građana ako se poskupljenja dešavaju tokom pregovora s trgovcima, pa na kraju narod i ne osjeti.
Bez obzira na mjere o ograničavanju marži, niže cijene goriva ili bilo koji pozitivan trend, cijene hrane nezaustavljivo rastu. Ni tri godine nakon što je pandemija koronavirusa pokrenula val poskupljenja i 20 mjeseci od početka ruske agresije na Ukrajinu, koja je do kraja zakomplicirala stvari, ne nazire se kraj.
Lažna sniženja
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, potrošačke cijene u septembru bile su više za 0,6 posto u odnosu na avgust ove godine, ali su u odnosu na septembar 2022. cijene proizvoda i usluga koje se koriste za ličnu potrošnju porasle za 4,1 posto. Hrana u septembru ove godine skuplja je za 6,3 posto u odnosu na isti mjesec prošle.
– Sve to dešava se prije poskupljenja plina i vjerovatno nije obuhvatilo ni sva poskupljenja goriva. Rast cijena je najbolji primjer zašto je ograničenje marži vrlo upitna mjera, pogotovo kao jedina, jer evo kako su tekli pregovori ili, bolje rečeno, podilaženje vlasti trgovcima i prilagođavanje ove, ionako upitne mjere njima, a ne potrebama građana – kaže Igor Gavran, ekonomski analitičar.
On pita radi li se o lažnim sniženjima i klasičnoj prevari građana ako se poskupljenja dešavaju tokom pregovora s trgovcima, pa na kraju građani i ne osjete nikakve efekte, jer cijene nakon primjene mjera ostaju iste ili budu više.
Direktna pljačka
– Svi su tržišni mehanizmi iscrpljeni i sve nade u korektnost trgovaca su davno umrle, pa dobrovoljnog pada cijena neće biti. “Poludobrovoljno”, to se može desiti ako bi se iz robnih rezervi na tržište plasirala roba po nižim cijenama ili ako bi se pojavio neki konkurent na tržištu koji umjesto direktnom pljačkom planira zaraditi razumnim cijenama utemeljenim na realnim troškovima. Tada bi i ostali ekspresno snizili cijene – ističe Gavran.
Smatra da bi najefikasnija mjera bila ograničenje maksimalnih cijena hrane, ali uz utvrđivanje formule za obračun stvarnih troškova na osnovu koje bi se odobravalo svako poskupljenje.
Oporezivanje dobiti banaka
Odbijanje vlasti da dodatno oporezuje ekstraprofit banaka Gavran smatra autodestruktivnim.
– Jedna od banaka u stranom vlasništvu, koja zarađuje obrtanjem našeg novca, a ne nekim svojim ulaganjima, sada iznosi desetine miliona KM dobiti u svoju matičnu državu. To će, sigurno, raditi i druge banke i druge firme u stranom vlasništvu, ali i domaće koje su zloupotrijebile stanje na tržištu i ostvarile ekstraprofit. Dodatnim oporezivanjem ovako stečene dobiti bi se barem dijelom ispravile greške nečinjenja ničega da se inflacija obuzda i taj novac bi se mogao upotrijebiti za aktiviranje robnih rezervi i poticaje domaćim poljoprivrednicima, ili bi se stvorio prostor da se rasterete mali poduzetnici, zanatlije i individualni proizvođači koji jedva preživljavaju, a ne spadaju u “inflatorne profitere” – pojašnjava Gavran.
