BiH se tri decenije suočava sa političkom nestabilnošću, a što je rezultat kompleksnog nasljeđa Dejtonskog mirovnog sporazuma. Iako je možda doveo do kraja rata, on je stvorio i komplikovane strukture upravljanja koje su ponovo pojačale etničke podjele u zemlji.
Poručeno je ovo sa sastanka održanog 13. maja ove godine kojeg su organizovale kancelarije njemačkih fondacija “Konrad Adenauer” (KAS) i “Hans Zajdel Štiftung” (HSS), koje su tom prilikom ugostile i Kristijana Šmita. Iz ovih poruka može se jasno vidjeti i zaključiti šta se iza brda valja, koje su to stvarne namjere dijela zapadnog svijeta, prije svega Njemačke, a što se, uostalom, nimalo slučajno poklapa i sa retorikom, ali i djelovanjem predstavnika bošnjačkih elita.
Spojeni sudovi
Na ovo već danima upozoravaju neki od najpoznatijih analitičara i eksperata, pa i svjetskih, navodeći kako je priča u vezi sa donošenjem rezolucije o Srebrenici politička igra kojom se želi napraviti alibi za naredne poteze – osporavanje identiteta Republike Srpske i svega onog što joj je Dejtonskim mirovnim sporazumom dato kao jednom od dva entiteta u BiH.
I to je jedan modus operandi – da se još jednom pokuša diskreditovati Dejtonski mirovni sporazum, koji se već godinama na najgrublji način degradira, uz obrazloženje da se to radi kako bi se BiH učinila funkcionalnom, a pri tome to rade oni koji je, u stvari, i drže u konstantnoj političkoj krizi, ne dozvoljavajući bilo kakav dogovor domaćih političara. I ranijih godina bilo je raznih prijedloga i inicijativa, pa i od same Njemačke, da se organizuje neki novi Dejton 2, a koji bi trebalo da vodi ka unitarizaciji BiH. Uostalom, tako nešto je još 2020. sugerisano od strane “Vilson” centra iz SAD, iz kog su poručili da visokim predstavnicima u BiH treba dati šira ovlašćenja za primjenu takozvanih bonskih ovlašćenja.
Njemačka se i ovog puta pojavila kao jedan od glavnih aktera, odnosno krojača dalje sudbine BiH. Uvodnu riječ na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, na kojoj ć biti razmatrana rezolucija o Srebrenici, imaće jedino njemačka predstavnica u ovom tijelu Antje Lendertse, koja nikada nije krila da Kristijanu Šmitu u BiH pruža podršku za sve što radi. Ona je proteklih dana i sedmica obilazila zemlje Latinske Amerike, ali i Afrike, kako bi obezbijedila da ovaj akt dobije zavidnu većinu glasova.
Da je Njemačka otvoreno krenula u obračun sa srpskim faktorom na Balkanu, može se vidjeti i iz njemačko-francuskog plana za Kosovo, u kom se od Srbije traži da otvoreno prizna nezavisnost ove vještačke državne tvorevine. U oba slučaja radi se o spojenim projektima, sudovima, osmišljenim od strane vladajuće partije Olafa Šolca, kome asistira stranka Zelenih, iza kojih stoji Analena Berbok.
Predumišljaj
Iza ovih nastojanja njemačkih političkih elita da se po svaku cijenu usvoji ova rezolucija i obračuna sa neposlušnim Srbima tako što će u nekom narednom periodu biti pokrenuta priča o redefinisanju Dejtona, kriju se sasvim drugi motivi i opasnije namjere, odnosno predumišljaj njemačkih dušebrižnika za BiH – da se nacistički zločini tokom Drugog svjetskog rata u potpunosti revitalizuju kroz genocidno etiketiranje Srba, a tako što će ratni zločini u Srebrenici biti proglašeni većim i od samog holokausta. Srebrenica u kojoj danas živi oko 40 odsto Bošnjaka, te navodno dušebrižništvo za BiH i bošnjački narod – samo je maska.
Kako to u Ujedinjenim nacijama nikada nije predložena rezolucija o genocidu počinjenom nad civilima u Drezdenu, Hamburgu, Hirošimi i Nagasakiju? Ukoliko ovom letimično navedenom spisku teških zločina dodamo masovna nacistička strijeljanja u Kragujevcu, Kraljevu i drugim gradovima, te istrebljenje čitavih sela tokom Drugog svjetskog rata, naravno i Jasenovac, biće to zanimljiv činjenični zaplet bez mogućnosti da u ovom istorijskom trenutku na njega bude odgovoreno. Kako to da se stradanje i karakter Jasenovca kao koncentracionog logora bestidno može osporavati, a Srebrenica ne smije, jer zakonom to nije dozvoljeno? U Hrvatskoj su Srbi svedeni na statističku grešku, manje od tri odsto, što metodama Jasenovca, što pokrštavanjem srpskog stanovništva, što “Olujom”. Takvo djelovanje nije ocijenjeno kao genocidno. Nije ni kao etničko čišćenje.
Dvije muve
To je, prema ocjenama istoričara, jedan od ključnih detalja propagandnog licemjerja svih onih koji Srebrenicu pokušavaju iskoristiti i zloupotrijebiti kao političko oružje, pri tome ne objašnjavajući zašto se baš sada, nakon toliko godina predlaže ova rezolucija, kako je moguće da iza nje stoji Njemačka, zašto su vršeni toliki politički pritisci da ona bude usvojena, ali i kako je moguće da odluke preko noći napravljenih političkih sudova pišu istoriju, a ne stručnjaci i eksperti koji se bave pitanjem genocida i holokausta?!
Politički analitičari i istoričari smatraju da na ovaj način Njemačka želi da ubije dvije muve. Da je tako, govore mnoge činjenice. Jedan od čelnih ljudi fondacije “Hans Zajdel Štiftung” je Kristijan Šmit. A o kakvoj fondaciji se radi, može se vidjeti iz mnogih novinskih tekstova, pa i renomiranog lista “Špigl” koji je objavio da je ova organizacija svojevremeno koristila i novac “ljudi koji su pratili Hitlerovu politiku od samog početka”. Ogroman novac ovoj fondaciji je donirao bračni par Vuc, koji je bio optužen za bliskost sa nacistima. Inače, u njemačkoj postoji nekoliko fondacija, među kojima su i pomenuti KAC i HSS. U pitanju su organizacije koje su usko povezane sa njemačkim političkim partijama. “Konrad Adenauer” je osnovan od strane CDU, a “Hans Zajdel” je povezan sa CSU, hrišćansko-konzervativnom strankom koja djeluje samo u Bavarskoj i saveznik je pometug CDU. Na papiru, obje fondacije imaju veoma plemenite ciljeve – tvrde da promovišu demokratiju, slobodu, pravdu, ali njihovo djelovanje ih demantuje, a pogotovo kada je u pitanju BiH.
Pranje prošlosti
Vladajući CDU i CSU su tokom prošle godine u Bundestag uputili dopis koji je povezan s pitanjem koje Njemačku muči još od kraja Drugog svjetskog rata – kada će Nijemci ponovo moći da se ponose što su Nijemci.
I sve ovo što se trenutno dešava oko BiH, ali i Srbije, rezolucije, ali i emitovanja raznih dokumentaraca na kablovskim kanalima o nacističkim megastrukturama, tajnim oružjima i Hitlerovim ljubavnicama, ima za cilj – pranje njemačke neslavne prošlosti kako bi se povratio ponos.
Šmit je, inače, postao jedan od čelnih ljudi HSS-a 2018. godine i ostao je na toj funkciji i po dolasku u BiH. Jedna od zanimljivosti jeste da je Šmit, dok je obavljao dužnost državnog sekretara za odbranu, pokušao da rehabilituje nacističkog pilota Vernera Moldersa, poznatog po jako bliskim vezama sa Hermanom Geringom, šefom nacističkog vazduhoplovstva i jednim od prvih Hitlerovih saradnika.
Njemački mediji su tada isticali da je vrlo opasno što Šmit u ime Ministarstva odbrane pokušava rehabilitovati nacističkog pilota i ikonu desničarskih ekstremista u Bundesveru. Ništa manje interesantnu biografiju nema ni Berbokova, za koju se nedavno otkrilo da joj je djed bio nacistički oficir.
Globalni pipci
Djelovanje njemačke fondacije “Hans Zajdel Štiftung”, čiji je istaknuti član i Kristijan Šmit, svojevremeno je bilo pod lupom jedne od američkih nevladinih organizacija – COHA, koja je u jednom od svojih izvještaja navela, odnosno upozorila da ona, između ostalog, finansira i projekte kojima podržava jednu ekstremnu desničarsku partiju u Salvadoru.
