Pod pokroviteljstvom predsjednika Gradskog odbora vladajuće stranke, Vlade Đajića, održana je još jedna maturska žurka i to u prostorijama SNSD u Banjaluci .
Ali, ne da se ni gradonačelnik Draško Stanivuković, jedan od lidera PDP. Odlučio je da “časti” maturante, tako što će im, novcem iz gradskog budžeta, platiti matursko veče.
U ratu za maturante ne biraju se sredstva. Zaraćene strane jedna drugu optužuju za zloupotrebu djece i mladih, a i jedni i drugi od maturanata traže njihove lične podatke.
Na koji će način ti podaci biti (zlo)upotrijebljeni niko ne objašnjava. A mogu se koristiti za svašta: od reklamnih i političkih kampanja do “muvanja” na izborima.
Priča o banjalučkim maturantima je kruna dugogodišnje zloupotrebe učenika, koja se brižljivo njeguje u obrazovnom sistemu, zarobljenom partokratijom i političkom korupcijom.
Javna je tajna da u Srpskoj političke partije na vlasti ne određuju samo ko će biti direktori škola i dekani fakulteta, nego i ko može ući u učionicu. Brojni primjeri pokazuju da se čak ni učitelji i učiteljice ne mogu „zaposliti za stalno“ bez stranačke pristupnice i prikupljanja “sigurnih glasova” na izborima, piše Srpskainfo.
Evropski šampioni u korupciji
Najpoznatiji takav slučaj desio se 2020, kada su dvije učiteljice iz OŠ “Branko Radičević” u Banjaluci javno progovorile. Kako su navele, politička stranka koja je imenovala direktora ove škole od njih je tražila prvo da se učlane u tu partiju, a potom i da prikupe najmanje 50 sigurnih glasova, ako žele da zadrže posao.
Sa ovakvim primjerima sretali su se i u organizaciji “Transparensi Internešnel BiH”. Damjan Ožegović, viši istraživač u TI BIH, kaže da je obrazovanje jedna od najkorumpiranijih oblasti u inače korupcijom zagađenoj BiH.
– Ako izuzmemo dvije države koje su u ratu, Rusiju i Ukrajinu, BiH je najkorumpiranija država u Evropi, a obrazovanje je u top tri oblasti u kojima ima najviše korupcije – kaže Ožegović za Srpskainfo.
Dodaje da se roditelji školske djece i zaposleni u školama često obraćaju za pomoć TI i navodi primjer jedne područne škole u Kozarskoj Dubici, gdje zbog političkih nadgornjavanja dvije godine nije imenovan direktor.
TI BiH je 2021. pokrenuo kampanju “Političari, izađite iz učionica”. Predložili su izmjene zakona, kako bi se obezbijedila politička neutralnost rukovodećem kadru, što bi, vjeruju, doprinijelo i političkoj neutralnosti zaposlenih u školama.
– Predložili smo da se direktori biraju na mandat od pet godina i da na funkciji mogu biti najviše dva mandata, te da izbor direktora ne aminuje Vlada, nego da ih biraju školski odbori, na osnovu predloženog programa rada – objašnjava Ožegović.
Međutim, problem je što se i školski odbori biraju po stranačkoj liniji. Prema nalazima TI BIH, trenutno u Srpskoj 229 članova školskih odbora, ali i na desetine direktora škola, obavljaju po dvije ili više funkcija u javnim preduzećima ili ustanovama, što svjedoči o njihovoj “političkoj podobnosti”.
Ipak, aktuelni zakoni to ne zabranjuju.
Od zakonskog prijedloga koji je TI BiH uputio Odboru za obrazovanje Narodne skupštine RS, svim poslaničkim klubovima i Republičkom pedagoškom zavodu, naravno, nije bilo ništa.
Zloupotreba djece, sve po zakonu
Neslavno je završila i inicijativa za izmjenu Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju RS, kako bi se partijama zabranilo da predizborne skupove održavaju u učionicama i školskim dvorištima.
Kako je ranije pisao portal Srpskainfo, ovaj zakon zabranjuje političke skupove u školama, ali samo u vrijeme nastave. Zbog toga se dešavalo da tokom predizborne kampanje časovi budu skraćeni, kako bi se školski prostori oslobodili za političare!?
Još 2016. je najavljeno da će Ombudsman za djecu RS tražiti izmjenu ove zakonske odredbe, kako bi se potpuno zabranilo političko agitovanje u školama, ali ta institucija nikad nije uputila zvanični predlog zakonodavcu.
Tako je Srpska dobila novi Zakon o osnovnom obrazovanju sa starom odredbom o „zabrani političkih skupova za vrijeme trajanja nastave“.
Istovremeno, Izborni zakon BiH propisuje da “svi javni objekti moraju za potrebe kampanje biti dostupni svim strankama i kandidatima”, a među javnim objektima su i škole.
Institucija Ombudsmana za djecu Republike Srpske je još 2016. upozorila da Izborni zakon BiH “zabranjuje cijepanje plakata, ali ne i držanje prigodnih govora u vrtićima i osnovnim školama”.
Centralnoj izbornoj komisiji BiH su preporučili izmjene Izbornog zakona BiH, tražeći da se zloupotreba djece eksplicitno zabrani i sankcioniše. Ali ni to se nije desilo.
Pošto Izborni zakon BiH nije izmijenjen, institucija Ombudsmana za djecu RS je, kako navode, pred izbore 2022. izdala smjernice u cilju sprečavanja zloupotrebe djece.
Preporuke kao sveta vodica
– Uputili smo apel svim političkim strankama, javnosti i medijima, da u izbornoj kampanji ne zloupotrebljavaju djecu, da održavanje izbornih aktivnosti ne provode u školskim i drugim prostorima u kojima se organizuju aktivnosti u vezi sa djecom i da ne ometaju redovnu nastavu u školama – kaže za Srpskainfo ombudsman za djecu Gordana Rajić.
Dodaje da su od političkih subjekata zatražili i “da se suzdrže od pozivanja djece na masovna i druga okupljanja i učešće u predizbornim skupovima i da se suzdrže od korišćenja slika i video zapisa djece u svojim kampanjama“.
Međutim, preporuke i apeli Ombudsmana nisu ni za koga obavezujući, pa djeluju kao sveta vodica: lijepo zvuče, ali niti pomažu, niti odmažu.
Gordana Rajić, međutim, upozorava da nije problem samo u kampanjama unutar škola, jer, kako navodi, neke škole su za vrijeme nastave ili vannastavnih aktivnosti organizovano vodile djecu na manifestacije koje su u suštini politički skupovi i promocije.
– Odgovornost za to treba da snosi rukovodstvo škole, odnosno direktor, koji po Zakonu obezbjeđuje zaštitu prava učenika – kaže Rajićeva.
Ali, koja će vlast sankcionisati direktora kojeg je izabrala vladajuća koalicija? I zašto bi ih sankcionisala? Naprotiv, kako je rekla jedna od sagovornica Srpskainfo u neformalnom razgovoru, “direktori se naprosto utrkuju ko će političarima isporučiti više djece i tako pokazati veću lojalnost partiji i vlasti”.
I dok političari godinama, u suštini neometano, koriste djecu kao platformu za skupljanje glasova, a tek stasale maturante kao svoje buduće birače, dok im obrazovni sistem služi kao najefikasnije sredstvo za oblikovanje masa, oni koji su na to ukazivali povlače se u ilegalu.
Nekoliko branilaca dječjih prava, koje smo kontaktirali za izjavu, nisu željeli da javno govore o ovoj temi, iako im je “već odavno sve jasno”.
– Dozlogrdilo mi je da me proglašavaju čudovištem, izdajnikom, da me prave budalom, kao i sve druge koji se zalažu za demokratiju, ljudska i dječja prava – rekao nam je jedan od nesuđenih sagovornika, koji je odustao od javnog angažmana.
Iznevjereni snovi i princip “daj šta daš”
Jasno je da su za političke stranke maturanti, pa i nešto mlađi učenici, samo potencijalni budući birači, a možda i aktivisti potrebni za botovanje i lijepljenje plakata u kampanji.
Ali, kako mladi ljudi gledaju na ovakvo ponašanje partija i zašto pristaju na tu igru?
– Na SNSD-ovim žurkama ima svega: i onih koji ne misle ništa, i mladića i djevojaka koje od malih nogu uče da bez partije nema ni posla ni egzistencije, ali je najviše razočaranih. Mnogi mladi Banjalučani, pa i djeca, doživljavali su Draška Stanivukovića kao svog lidera, političara nove generacije koji će im ostvariti snove. Kad su uvidjeli da od snova nema ništa, prihvatili su princip “daj šta daš”. Malo alkohola i igara, poneka stoja maraka i tjeraj dalje – kaže jedan student.
I drugi, tek punoljetni mladići i djevojke, koji su učestvovali u mini anketi, imaju slične stavove. Većina njih ne namjerava da ostane u Republici Srpskoj, a dok su tu, kažu, gledaju da iskoriste ono što im se nudi.
