Dječak ubica iz Osnovne škole “Vladislav Ribnikar” počeo je da pokazuje promjene u ponašanju i komunikaciji. Fazu u kojoj je bio miran, gotovo ravnodušan, od prije nekoliko dana zamjenili su prvi znakovi nervoze i sve učestalija pitanja kada će biti pušten da izađe na slobodu, što inače nije u planu.
– Dječak ubica sebe posmatra kao normalnu osobu i o sebi govori na taj način. Istovremeno i dalje ne pokazuje kajanje zbog svirepog masovnog ubistva, ili bilo kakvu emociju prema ubijenim drugarima ili svojoj porodici, koju je takođe doveo u jezivu situaciju, posebno mlađu sestru, ni krivu ni dužnu – kaže izvor blizak istrazi.
Izvor dalje objašnjava da dječak ubica iskazuje niz promjena u ponašanju.
– Burno reaguje na male, gotovo beznačajne povode, ili čak i bez povoda. Iskazuje nervozu i riječima i pokretima, sve češće zapitkuje i zahteva. Ali uvijek se sve vrti oko njega i sva pitanja koja postavlja vezana su isključivo za njega i njegov komfor. Ljudi iz spoljnog svijeta ga ne zanimaju! Njegova nervoza nije povezana sa bilo kakvim kajanjem zbog masovnog ubistva. Njega zanima samo on sam.
Dječak ubica, koji je poslije masovnog ubistva 3. maja smješten na Kliniku za neurologiju i psihijatriju za djecu i omladinu u Beogradu, u prvi mah je bio smiren i hladnokrvan. Provodio je vrijeme u svojoj sobi, odmarao. Sada je, međutim, opuštenost i leškarenje zamjenio šetanjem po sobi i dijelu ustanove u koju je smješten.
“Da li danas izlazim?”
U proteklom periodu bi možda jednom dnevno upitao “da li danas izlazim”, a sada je mnogo nestrpljiviji i to pitanje postavlja i nekoliko puta dnevno. Često insistira na odgovoru zašto je u ustanovi kada je s njim “sve u redu” i zašto je zatvoren “kad je normalan”. Izvor blizak istrazi ističe da je u svemu tome uvijek upadljivo da dječak ubica brine isključivo o sebi.
– On ne pokazuje empatiju i brigu prema roditeljima i porodici, osim ako to nema direktne veze s njegovim komforom. Na primjer, kada pita kada će njegova porodica nešto da preduzme (oko njegovog oslobađanja). Očigledno nije planirao ovakav ishod, da će biti u ustanovi, već da će odmah na slobodu (jer je u trenutku ubistava imao manje od 14 godina i prema srpskim zakonima ne može biti krivično odgovoran za počinjeni zločin, bez obzira na broj žrtava i iskazanu svirepost.
Faza suočavanja
Izvor ima utisak da je dječak ubica poslije faze u kojoj je umislio da je ispunio svoje ciljeve prešao u fazu suočavanja sa realnošću.
U ovom trenutku teško je procjeniti u kom pravcu će se kretati ponašanje dječaka ubice, da li će nervoza kulminirati ili će se isprazniti kroz šetnje i propitkivanja.
– Kod njega je već ustanovljeno da postoji opasnost od ponavljanja istog, sličnog ili još svirepijeg djela – kaže sagovornik Blica.
Izostanak važne komponente ličnosti – superega
Na osnovu dosadašnjih informacija, kako se već pisalo, stručnjaci čvrsto vjeruju da dječak ubica iz nekog razloga nema formiranu važnu komponentu ličnosti, takozvani superego.
Prema teoriji Sigmunda Frojda, začetnika psihoanalize, superego je etička komponenta nečije ličnosti koja dotičnoj osobi daje moralne standarde na osnovu kojih se ponaša.
Superego se razvija mahom tokom prvih pet godina života djeteta, kao reakcija na roditeljske kazne ili odobravanja. Dijete pritom upija moralne standarde svojih roditelja, tradicije porodice i društva u kojem odrasta i u njemu se formira superego, kojim kontroliše agresiju i druge društveno nepoželjne impulse.
Kada dijete ima pravilno razvijen superego, ono oseća krivicu ili anksioznost prilikom kršenja etičkih standarda postavljenih od svog superega i ima potrebu da se iskupi za učinjene greške.
Kod dječaka ubice ništa od toga ne postoji. Ne osjeća krivicu i, štaviše, željno iščekuje trenutak kada će biti pušten sa klinike, a umislio je da to treba da se dogodi svakog trenutka. Ne dobija ni sedative jer je potpuno smiren. Nisu mu potrebni!
Specifičan rječnik
On ne kaže hapšenje, već lišavanje slobode, a umjesto ubiti kaže “eliminisati žrtvu”. Kada govori o oružju, zna gotovo sve marke pištolja i pušaka i kog su kalibra, koja municija ide za koje vatreno oružje…
Trinaestogodišnji Kosta K, koji je 3. maja počinio masakr u OŠ “Vladislav Ribnikar” na Vračaru u Beogradu kada je iz očevog pištolja ubio devet svojih drugara i radnika obezbjeđenja, koristi čudne i stručne izraze i riječi, koji ne priliče djetetu njegovih godina.
Naime, on izgovara termine, koje čak ne poznaju ni pojedini odrasli ljudi, a kamo li djeca.
Zna sve o oružju
– Tokom razgovora sa stručnjacima, on izgovara riječi koje su čudne za jednog dječaka. Recimo, on ne kaže hapšenje, već lišavanje slobode, a umjesto ubiti kaže “eliminisati žrtvu”. Kada govori o oružju, on upotrebljava riječi kalibar, zna gotovo sve marke pištolja i pušaka i kog su kalibra, koja municija ide za koje vatreno oružje, objašnjavaju izvori upoznati sa slučajem i dodaju:
– Takođe, on kaže da se “razoružao”, a ne “spustio sam pištolj” ili “ostavio sam pištolj”, što bi bilo primjereno detetu ili čak čovjeku koji nije u struci. Umjesto da kaže “pucao sam”, on kaže “otvorio sam vatru”. To je prilično atipično za djete.
Kada je čuo da mu je otac uhapšen, dječak je rekao “da se nada da će prema njemu dobro postupati”.
– Izgovorio je riječ “postupati”, što uglavnom koriste ljudi koji rade u zatvoru, inspektori ili policajci. Rijetko koja osoba u svakodnevnom govori koristi ovu terminologiju, a djeca praktično ni ne znaju šta to znači, navodi izvor i napominje da su se psiholozi i ljudi koji su u kontaktu sa ovim učenikom sedmog razreda OŠ “Vladislav Ribnikar”, šokirali i kada je on rekao “da želi da njegovi roditelji ulože novac u indeksne fondove”.
– Pitanje je koliko djece uopšte zna šta su to indeksni fondovi i čemu služe i koliko se djece, pa i odraslih ljudi, bavi tom tematikom, kaže sagovornik.
Inače, stručnjaci su ranije za srbijanske medije govorili da učenik osumnjičen za masakr u vračarskoj školi, ima ponašanje odrasle osobe.
Kao odrasla osoba
– On posjeduje sve segmente i parametre odrasle osobe. Na osnovu svih dostupnih informacija, dječak sa Vračara djeluje kao odrasla osoba, što dokazuje i njegov spisak za odstrel, precizan plan, ucrtane prioritetne mete i pravljenje strategije za masakr – rekao je ranije Ratomir Antonović, stručnjak za bezbjednost, prenosi Srpskainfo.
Zbog svega toga, ovog dječaka i po pitanju krivice, kazne i pravnog gonjena treba tretirati kao odraslu osobu, kazao je isti sagovornik.
– Ako je on počinio zločin kao odrasla osoba, onda mu treba suditi kao odraslom. Založio bih se da se zakonom odredi da se i za djecu rade psihijatrijska vještačenja, kako bi se utvrdilo da li su bili uračunljivi prilikom počinjenog krivičnog djela. Smatram da to treba da bude redovna procjena i vještačenje, jer ako je to isto djete spremno da uradio ovako nešto, onda treba i da se kazni -rekao je ranije Antonović.
Agencije
