rijeme je da se stvari nazovu pravim imenom. Ključno pitanje imovine u BiH nije ko je njen vlasnik, već ko bi trebao da postane njen vlasnik.
Istakao je to Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, na svom naliogu na platformi X.
Osvrćući se na pitanja imovinem Dodik je još naveo i sljedeće:
“Ne postoje nedoumice u vezi sa imovinom, ona pripada Federaciji BiH i Republici Srpskoj. I da se razumijemo, za strance se ne radi o vlasništvu nad šumama i zemljištem.
Potpuno je irelevantno onima koji su i te kako zainteresovani da li će šume sjeći Srbi, Bošnjaci ili Hrvati. Niko drugi neće doći. Jednako im je nevažno ko će orati, sijati ili na toj zemlji graditi hotele, apartmane, zgrade. Suština je u rudnim i mineralnim bogatstvima. Ne postoji nijedna domaća kompanija koja bi mogla vršiti eksploataciju tih sirovina.
Nije tajna da moćne kompanije iz Evrope, SAD, Kanade, Australije, Rusije, Kine pokazuju veliko interesovanje za ovdašnje prirodne resurse. A, kompanije razmišljaju drugačije od politike. Kompanije stavove formulišu na osnovu analiza stručnjaka, koje su zasnovane na činjenicama, a ne na strasti. Bio sam iznenađen racionalnošću i poznavanjem prilika predstavnika jedne velike evropske kompanije.
U najkraćem ono izgleda ovako: “O svakoj imovini koja bi bila vlasništvo BiH, a koja je predmet prodaje, makar to bio kiosk, moraju se dogovoriti Srbi, Bošnjaci i Hrvati. S obzirom na prilike, odnose i uticaje, to može trajati godinama i možete nikada da se ne dogovorite. Ako je imovina vlasništvo entiteta, u Republici Srpskoj dogovaramo se sa Srbima, u Federaciji BiH sa Bošnjacima i Hrvatima. Lakše je dogovarati sa jednim ili sa dva, nego čekati da se dogovere tri, pa da sa ta tri pregovarate”.
Upoznali su nas! Još samo da drugi shvate. Za sada i zauvijek imovina pripada Republici Srpskoj i FBiH. Dakle, sporazum Republike Srpske i FBiH sve rješava. Zajednički nivo nema imovinu. Ako hoće da ima, neka kupi. Sporazum o sukcesiji nije jači od Ustava BiH”.