Nađa Diklić
Banjalučko gradsko zemljište i javne površine oduvijek su bile sredstvo kojima su pojedinci htjeli manipulisati za ličnu korist. Metar kvadratni stambenog prostora u gradu na Vrbasu odavno je i na periferiji premašio 3500 maraka, a ponegdje već dostiže cijenu od 7000- 8000 maraka za metar kvadratni stambenog prostora. Poslovni je još skuplji.
Manipulacije nisu ništa strano. Ni novo. Nije ih patentirao ni izmislio aktuelni gradonačelnik Draško Stanivuković. Dragoljub Davidović, bivši gradonačelnik Banjaluke je u intervjuu datom nakon godina ćutanja potvrdio da je gradsko zemljište moglo da bude predmet otimačine i u njegovo vrijeme i priznao da čak ni on, koji je na mjestima načelnika imao školovane kadrove, načelnike odjeljenja i odsjeka, nije mogao uticati na sve i nije siguran da se greške i previdi nisu dešavali.
Kakva je situacija trenutno? Načelnika odjeljenja nema. Grad Banjaluka nema načelnike odjeljenja! Ima savjetnike koje imenuje Stanivuković. Po kojem principu? Ne zna niko osim njega. Da li je stručna sprema presudna? Naravno da nije, nije ni gradonačelnik uspio diplomirati, a ušao u četvrtu deceniju. Jer, šefove odjeljenja bira Skupština. On u skupštini nema većinu. Pa da posao ne bi radili oni koje on ne može postavljati, već odbornici koje je takođe birao narod, on imenuje savjetnike. Samovolja jedne osobe je najmanji problem. Ovo je samovolja jedne osobe koja je gradonačelnik najvećeg grada u Republici Srpskoj, bez radnog staža, koja sama ističe da mu ovaj posao ne treba jer mu je porodica bogata i koji nema platu. Volontira za „dobro“ Banjalučana.
Dokle je Banjaluku doveo ovakav pristup? Do mogućnosti da izgubi Akvanu.
Ljubo Ninković, predsjednik Skupštine grada Banjaluka, izjavu za naš portal je dao iz hodnika. Iz hola Gradske uprave je govorila osoba koju nije izabrala ulica, kako sam Stanivuković kaže za sebe – što je Nadal na terenu, ja sam na ulici, već odbornici skupštine koje su takođe birali Banjalučani.
Ninković je dospio u žižu javnosti ne svojom greškom, ne svojim neradom, kako tvrdi Stanivuković, već svojim zalaganjem da očuva Akvanu i zadrži omiljeno banjalučko kupalište.
-Skupštinu sam zakazao iz hodnika. Prema informacijama koje ja imam, danas ćemo usvojiti otplatu duga Novoteksu. Da vidimo je li to pet miliona, pa da platimo dva. Ali, Banjalučani će imati Akvanu, poručuje Ninković.
On tvrdi da je projekat Futur 2 stvaran. I da se iza priče o Akvani krije druga stvar… Otimanje gradskog zemljišta.
-Gradonačelnik je sam pričao o tome. Cijeli projekat se svodi na to da se potražiocu „Novoteksu“ ne plati ono što smo dužni. Već da se „Akvana“, samim tim i zemljište blokira i ovrši. Pa bi za dug koji možemo platiti, dali zemljište, a bazen bi se smanjio, barem onaj dio koji bi ostao, naglašava Ninković za Adriapress.
Ninković ističe da prema informacijama koje ima, vlasnik Novoteksa, preduzeća kojem je Grad dužan novac, ne želi zemljište, već želi svoj novac. Ovo isto nam je potvrdio i odbornik koji ne pripada ni Stanivukovićevoj, ali ni Ninkovićevoj partiji – Saša Lazić Medo.
Lazić nam je juče pojasnio problem i detaljnije. Navodi da gradska preduzeća nekad nemaju novca, kao na primjer „Toplana“ koja grijanje isporučuje po subvencionisanim cijenama, pa da ne bi dolazilo do finansijskog šoka na Banjalučane, Grad uzme kredit i kupi mazut.
Po istom principu posluje i Akvana. Cijena ulaznice nije po tržišnoj, već po subvencionisanoj cijeni. Grad je taj koji pokriva razliku. U čemu je kvaka, pojašnjava Ninković.
-Mi ćemo danas uraditi sve da usvojimo plan otplate, jer Novoteks ne želi zemlju. Mogao je i ranije uzeti prema presudama da su htjeli. I prošli put, mi smo htjeli usvojiti plan otplate, no Stanivuković nas je spriječio. Danas ćemo usvojiti ovo, pojavio se on na sjednici ili ne. Tako Banjalučanima ostaje Akvana, a zemljište ne ide na rasprodaju, kategoričan je Ninković.
Futur 2, koji je zamislio gradonačelnik Stanivuković, a pojašnjava Ninković, ukida bazen. Pravi mjesta za zgrade i kapital. Privatni kapital. Sa masnim profitom. Koliki je profit mogu izračunati svi koji žele. Akvana ima 38 hiljada metara kvadratnih. Ako pomnožimo cijenu prosječnog kvadrata na toj lokaciji sa 5000 maraka dobijamo 190 miliona maraka. Ali, to samo ako je spratnost najniža i bez cijena poslovnog prostora. Dodamo li na to samo četiri sprata, jednostavna računica pokazuje da je zemljište Akvane vrijedno NAJMANJE 760 MILIONA MARAKA.
Toliko o performansima, toliko o cirkusu i toliko o „volontiranju“.
