Peticija za promjenu izgleda novog hotela “Palas”, najnovija koja je pokrenuta u Banjaluci zbog izgleda novog hotela koji je nedavno predstavio gradonačelnik.
To se dobrom dijelu javnosti nije dopalo, pa su svoje negodovanje odlučili da iskažu pokretanjem peticije na internetu. No, koliko je ovakav vid građanske inicijative legitiman i zakonski priznat? Može li da utiče na društvene promjene i čemu zapravo služi ovakav vid peticije?
Pravno uporište
Pravnik i predsjednik Centra za ljudska prava Banjaluka Dejan Lučka, kaže za portal UNA da peticije na internetu nisu prepoznate u pravu RS i kao takve ne mogu da postignu mnogo.
“Osim, ukoliko organ prema kojem se one upućuju zaista ne želi da ih uvaži. Pored mnogih problema, možda i najveći je taj što ne možete tačno da znate ko je potpisao peticiju”, kaže Lučka.
Kada je u pitanju pravilan vid podnošenja peticije, ono je definisano Zakonom o referendumu i građanskoj inicijativi.
“U njoj su navedene stavke koje jedna građanska inicijativa treba da prođe, odnosno ispuni i sve te stavke koje su navedene u potpunosti treba da se ispune kako bi inicijativa bila uzeta u razmatranje”, jasan je Lučka.
Dejan Lučka
Mana je, dodaje, što građani zaista misle da online peticije mogu da naprave određenu promjenu.
“Njihova primjena zavisi isključivo od toga kako je raspoložen onaj prema kome je peticija upućena, jer on nema nikakvu zakonsku dužnost da takvu peticiju prihvati”, kaže Lučka.
Sa druge strane, objašnjava, kada je u pitanju građanska inicijativa propisano je na koji način institucije kojima se inicijativa upućuje moraju da na istu reaguju.
“Ni sam Zakon o referendumu i građanskoj inicijativi nije baš najbolje napisan, i svakako bi ga trebalo doraditi, pogotovo što propisuje neke formalnosti koje nije uvijek lako ispuniti, a nekada se zbog određenih malih formalnih nedostataka ta građanska inicijativa može ne uvažiti od određene institucije”, kaže Lučka.
Zloupotreba podataka
Osim što nisu pravno prepoznate, online peticije su i prostor za razne zloupotrebe podataka ljudi koji ih potpisuju. Prije svega, opasnost leži u činjenici, da lični podaci potpisnika mogu lako biti zloupotrijebljeni.
Marketing konsultant Srđan Dukić, kaže za portal UNA da onlajn peticije može da pokrene svako i u toj mogućoj anonimnosti ili lažnom identitetu organizatora, krije se najveća zamka.
“Kao što na ulici ne biste dali svoje lične podatke nepoznatoj osobi koja predstavlja nepoznatu organizaciju, isti nivo pažnje je neophodan i prilikom potpisivanja onlajn peticija”, poručuje Dukić.
Srđan Dukić
Ukoliko želite da podržite određeni društveni cilj na internetu, iako ishod takvih peticija nema pravnu snagu, Dukić kaže, da bi najbolje bilo da izvršite višestruku provjeru – koja organizacija je pokrenula prikupljanje potpisa, kakva je njena reputacija i da li je takvu aktivnost objavila na svojim zvaničnim kanalima komunikacije.
Društvene mreže i peticije koje njima kruže su korisne samo u obimu informisanja javnosti o određenim stvarima, a sve ostalo se mora sprovoditi na terenu u skladu sa važećim zakonima i propisima, u suprotnom sve ostaje samo ‘mrtvo slovo’ na papiru.
Izvor: Una
