Administracija GU Banjaluka ponosna je kako kaže na zabave koje su toliko učestale da im više ne znamo ni broja, jedino čega nema je podatak koliko te zabave koštaju građane Banjaluke. Banalan primjer koliko košta transport i iznajmljivanje porcelanskih lutaka koje su nedavno pjevušile ispred Gradske uprave.
Za to vrijeme, narod je GLADAN, i u prosjeku svakog dana je pet novih korisnika javne kuhinje! Ali to Grad ne vidi ili ne želi da vidi. Ne vidi ni gradonačelnik koji više vremena provodi na odmorima i fotografisanjima nego na poslu, ne vidi ni njegova desna ruka Olga Babić (jahačica sa snimka koji je svojevremeno harao društvenim mrežama) zaposlena na mjestu referenta protokola jer ima samo srednju školu, ali je ipak strah i trepet za zaposlene koji znaju 1000 puta više od nje. Ne vidi ni Bojan Kresojević gradski menadžer koji se kako nam izvori iz GU kažu često nalazi na meti Stanivukovićevog bijesa pa u takvim izljevima histerije ne izostaju ni sočne psovke od strane „nasmijanog“ gradonačelnika.
Ne oglašava se ni Mirna Savić Banjac koja tvrdi da nema ništa sa Gradom iako uredno prima honorar od Gradske uprave i takođe mijenja Stanivukovića u odsustvu iako na to nema nikakvo pravu. Tu je i Nebojša Drinić narodni poslanik i predsjednik mjesne zajednice Borik koji takođe zvanično nema ništa sa Gradom ali je vrlo često u svojstvu Draškovog portparola. O svim navedenim ljudima ima se mnogo šta reći i napisati ali poenta je da svi oni skupa Grad ne vode dobro. Ne dobro, nego nikako!
Kontejneri, oni moderni, podzemni, postavljeni su samo u strogom centru grada, dok u ostalim naseljima psi razvlače smeće po ulicama i sve više ova naselja liče na geto.
Hajde da kažemo da ni smeće nije problem ali gladni ljudi jesu. I sve ih je više. Nisu ih nahranile lutke pjevačice, niti Srpska Open, niti konji koji su defilovali pred Banskim dvorom, a bogami ni gutači vatre. Hrani ih jedan „Mozaik prijateljstva“ koji se iz dana u dan bori za svaki hljeb.
2021 Grad je na svoju sramotu ovom udruženju donirao ukupno 4.750 evra (9.500 KM) da nahrani u svojoj javnoj kuhinji više od 1.300 korisnika zbog čega su iz ovog udruženja, tada naveli da se osjećaju ogorčeno, razočareno i poniženo!
Iz Mozaika kažu da im često djeca ostavljaju novac od užine, penzioneri od svojih minimalnih primanja izdvajaju 10 ili 20 maraka, ali Grad pravi predstave, jer bitno je „igara, bez hljeba“!
Udruženje svakodnevno priprema 700 do 800 obroka za siromašne. Iz dana u dan to uspijevaju da obezbijede zahvaljujući onima velikog srca, građanima koji odvajaju od svojih usta da bi i drugi imali šta da jedu.
–Dirne me situacija da dođe dijete i donese svoju kasicu, otvori kasicu pred nama i ono što je u njoj da za hljeb i javnu kuhinju. Imamo penzionere koji su napravili trajni nalog da se po 20 KM sa njihovih penzija skine za “Mozaik prijateljstva”. Te donacije nam daju volju da nastavimo ovo da radimo i tako vidimo da ovo ima smisla”, kaže Miroslav Subašić.
Čudno da niko iz grada ne daje donacije, pa čak ni gospođa Banjac koja prima nekoliko plata, ali sit gladnom ne vjeruje.
-Da nema pomoći ljudi i firmi, teško bi išta mogli, ove godine smo od Grada dobili 12.500 KM za cijelu godinu, a i to je podijeljeno na četiri kvartala i da od toga ne bi uspjeli da živimo ni sedam dana. Jer ono što je potrebno da se napravi obrok za 700 do 800 ljudi prevazilazi cifre koje dobijaju, kaže Subašić
Pri kraju su im zalihe brašna dobijene od Vlade RS. Da nije bilo te donacije, narod bi umro od gladi.
–Nema šanse da bi ’Mozaik prijateljstva’ mogao da odgovori na potrebu za hljebom da Vlada RS nije dala 104 tone brašna. Ali ostajemo bez zaliha”, upozorava Subašić.
Pomoć u hrani svakog dana traži do pet novih ljudi. Mnogi ne žele da se prijavljuju i da dolaze, da ih neko ne vidi. I ne traže meso, već rižu i makarona.
Tuga, sramota i gorak ukus jedino je što ostaje nakon što je još jedan cirkus napustio Grad, a gladna usta korisnika ostaju, čekajući milost od onih koji kažu da od Banjaluke prave evropsku metropolu. Dođavola sa vašom metropolom.
Adriapress
