Nađa DIKLIĆ
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković danas je, jer mu se može, samo tako odlučio da ukine platu odbornicima Skupštine Grada i predsjedniku Skupštine Ljubi Ninkoviću. Ovog drugog je odlučio i da izbaci iz zgrade, odnosno oduzeo mu je pravo da ima kancelariju na trećem spratu.
-Tjeram ih odavde, jer ne rade svoj posao, poručio je prvi čovjek Banjaluke.
Ovo je, navodi vispreni i talentom za dramaturgiju obdareni gradonačelnik, samo prvi set mjera protiv “neradnika”, kako ih je nazvao.
Da, može Stanivuković da ih naziva kako hoće. Ima pravo da misli. I da govori. To što govori besmislice u svom privatnom cirkusu, je takođe njegovo pravo. Ali, njegov privatni cirkus plaćaju Banjalučani. Cirkus savjetnika. Cirkus od imenovanja. Cirkus koji je počeo formiranjem antikorupcionog tima. Iz kojeg su neki istupili, jer su vidjeli da od priče o borbi protiv kriminala i korupcije nema ništa. A neki od njih koji sjede u tijelu koje ne radi ništa, imaju i sami prijave za korupciju, nepotizam i kriminal. Možda baš zato ih je gradonačelnik i zaposlio. Jer imaju iskustva u navedenim oblastima.
Problem na kojem je zapelo, je Akvana. Čuvena Akvana koja je građena za vrijeme stranke koja dominira u Skupštini. I koja je dolaskom Stanivukovića i savjetnika upala u stečaj. Jedino gradsko kupalište, je pod stečajem i pred privatizacijom. Ako izuzmemo plažu “Raj” koju na Vrbasu gradi baš Stanivuković, jer mu se može, dajući milion maraka za uređenje plaže. Ostatak grada uređuju Banjalučani. Jer moraju.
Tri godine osoba jedna vodi ovaj grad. Tri godine Grad nema načelnike Odjeljenja. Iako bi prema svim zakonima, odlukama, statutima morali imati. Ne, ne moraju se poštovati ni zakoni kada jedan čovjek može sve. Pardon, ne jedan. Jedan koji može jer mu plaćamo savjetnike koje on sam sebi bira. Koliko ih je, ne znamo. Jer, ko su Banjalučani da on njima polaže račune? On sam sebi dovede koga voli. Ko njemu odgovara. Ko se možda taj dan lijepo obukao i složio boje prema posljednjoj modi. Njegovoj modi.
Konkursa nema, zapošljava jedna osoba. Draško Stanivuković. Po kojim standardima, zna samo on.
“Fina mi ta šnala za kosu, hoćete da radite kod mene? Savjetujte me kako da se ponašam sa prijateljskim gradom u Izraelu. Imate na šnali nešto nalik na zvjezdicu, budite moj savjetnik za Izrael”, hipotetički je razgovor osobe na ulici i Stanivukovića.
Ovi danas kojima je plate ukinuo garant mu se ne sviđaju. Možda ne mirišu na Tom Ford, koji on tako baca sa traktora okupljenim seljacima (poštenim seljacima!) u okolini Banjaluke uz prigodnu pošalicu– Brko, jesi se isprsko?
E, “isprsko” je nas gradonačelnik. Sve redom. I cirkusom i cirkusima, a pršće nas i ostatak vesele družine koja ga okružuje. Šprica naizmjenično.
Ovi isti kojima je danas ukinuo platu, su prošli izbore. Izabrali su ih građani. Regularno na izborima. Izbacivanje kancelarije i Ljube Ninkovića je nezabilježeno. U hipotetičkoj situaciji, povodeći se za primjerom mlađahnog Stanivukovića, predsjednik Republike Srpske mogao bi iz Skupštine RS izbaciti predsjednika. Danas je baš sjednica i republičkog parlamenta. Ipak, neko bi ako iko od savjetnika to i zna mogao reći Stanivukoviću da je ZAKONODAVNA vlast (u ovom slučaju Ninković) IZNAD NJEGA.
I na kraju logičko pitanje, jer koliko je pristalica danas Stanivuković imao smo vidjeli, pardon NISMO. Ko njemu da oduzme platu dok glumi preplanulog Džon Vejna i jašu ga drugarice koje je zapošljavao, držeći ga za dizgine dok “glumi” konja?
Njemu niko platu ne može uzeti. On je ne prima. Jer, kako sam kaže, njemu je bogata porodica. Tako da on NE RADI u interesu svih nas, a plata… Bože moj. Bogata familija. Koja može na osnovu sina biti samo JOŠ BOGATIJA!
