Malo šta uzburka duhove s obje strane Drine kao kada bude zabranjeno da na jednu od njenih obala pređe neko ko, najobjektivnije rečeno, nije opasan, dok godinama unazad svjedočimo da je za okorjele kriminalce granica šuplja kao švajcarski sir.
Posljednji u nizu takvih primjera je i slučaj pjevačice Selme Bajrami, kojoj nije dozvoljen ulazak u Srbiju, zbog čega se, kao da je riječ o Pablu Eskobaru, nižu reakcije visokih zvaničnika, a u kompletnu priču se uključio i šef bh. diplomatije Elmedin Konaković.
Slične situacije bilježene su i ranije, pa se tako danima, ako ne i sedmicama, na sva zvona pričalo o tome kako je BiH zabranila ulazak advokatu Goranu Petronijeviću i profesoru Milošu Koviću, a nova epizoda uslijedila je kada im je ta zabrana ukinuta.
Najnoviji primjer po mnogome podsjeća na sve prethodne, s tim što Nenad Nešić, ministar bezbjednost BiH, ne smatra da je slučaj “Bajrami” uzburkao odnose između Sarajeva i Beograda, a osvrnuo se i na svog kolegu ministra, ali i na pjevačicu.
“Gospodin Konaković nije neko ko može pričati u ime BiH, ali isto tako je ušao u unutrašnje poslove i bezbjednosne ocjene Republike Srbije. Ali i gospođa Selma Bajrami treba da vodi računa kako se ponaša, kako postupa, vodeći računa prije svega o tome da živi i da je porijeklom iz BiH, gdje žive tri naroda, Srbi, Hrvati i Bošnjaci, i da prije svega treba da vodi računa o narodima koji zajedno sa njom žive i dijele isti životni prostor”, rekao je Nešić za “Nezavisne novine”.
Novinar Uroš Vukić, koji više od 15 godina prati teme koje se odnose na diplomatska pitanja, kaže da su zabrane ulaska pojedincima u normalnim zemljama uobičajena pojava i time se uglavnom bave bezbjednosne službe.
“Rasprave i politička prepucavanja zašto je nekome ili nije zabranjen ulazak u zemlju svojstven je zemljama koje još nisu uspjele da izgrade institucionalnu strukturu u kojoj se zna ko šta radi, a takve su danas i Srbija i BiH. I u jednoj i u drugoj imate odmetnute centre moći koji upravljaju bezbjednosnim aparatom i koji ne polažu račune nikome, a posljedica toga je da se ljudima zabranjuje ulaz ad hok, bez analiza, bezbjednosnih provjera itd…”, pojašnjava Vukić.
Kako dodaje, nekome bitnome u tom bezbjednosnom sistemu se ne sviđa kako neko pjeva, radi ili govori, i njemu se zabrani ulaz. Ista situacija je, ocjenjuje, i u BiH i u Srbiji.
“Imamo razvaljen bezbjednosni sektor koji politika vidi kao sredstvo vladanja i to je problem. Jadne su zemlje kojima su cirkusanti, pjevači i univerzitetski profesori bezbjednosna prijetnja, a nije, recimo, granica koja je šuplja na sve strane i koju pravi kriminalci prelaze kako hoće i gdje hoće”, navodi Vukić.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže da kompletna ova priča kojoj svjedočimo već danima govori o tome da se nalazimo u moralnom društvenom kalu, gdje zapravo dominira populistička potka.
“Značajne teme, koje se tiču rada pravosuđa ili, recimo, nekih društvenih normi, ne zaokupljaju pažnju političara, nego oni gledaju gdje mogu prikupiti političke poene uz jeftine političke poruke”, kaže Topićeva za “Nezavisne novine”.
