Mančester Siti prvak Evrope pogotkom Rodrija protiv Intera -1:0
Reljef fudbalske Evrope zvanično je promjenjen petrodolarima. Ulagao se novac u Pari Sen Žermen i nije vrijedilo. Slivao se u Mančester Siti i nije se isplatilo. Sve do ove subote, deceniju i po otkako su arapske gazde riješile da „kupe“ titulu kontinentalnog prvaka.
Uspjele su, pošto su se Građani prvi put za 143 godine postojanja popeli na krov i osvojili Ligu šampiona. O tome da li se novac ispostavio kao ključna razlika može da se diskutuje, ali o načinu na koji je prvak Engleske osvojio Ligu šampiona ne može. Dominantno, uvjerljivo, oborivši na pleća najprije Bajern, pa Real, da bi na kraju savladao i Inter. Bacio je pod noge klubove koji zbirno imaju 23 evropske titule i sad je on glavni.
Ko se jednom učlani u društvo najboljih komotno može da računa da će uspjeh ponoviti. Prije ili kasnije. Način na koji Siti dominira sugeriše da će opet na postolje na kome se poslije finala u Istanbulu našao okićen medaljama.
Sad kad je Pep Gvardiola opet „prešao igricu“ logično je pretpostaviti da mu je ovo slavlje nad Interom samo prvo na klupi kluba sa Etihada – 1:0.
Paradoksalno, posljednja utakmica u ciklusu Mančester Sitiju je bila najslabija. Čak i tako van ritma, bez glavnog ideologa na terenu poslije povrede Kevina De Brujnea, tim sa Ostrva je našao način da otključa bravo vrlo dobrih Nerazura. Cijeli svijet je ostao zagledan u Erlinga Halanda, neko od navijača se nadao da bi rezervista u liku Fila Fodena mogao da izraste u junaka, a desilo se da momak iz drugog plana, Rodri, postane heroj. Malo ko je mogao da pretpostavi da će Španac riješiti napetu utakmicu, ali na povratni pas Bernarda Silve pucao je Rodri tako precizno da je lopta bježala od defanzivaca italijanskog tima i završila u mreži.
Siti ima makar dva junaka. Rodri će ostati u almanasima upisan kao čovjek odluke, međutim, čelnici Sitija bi mirne duše mogli bistu ispred stadiona da podignu Edersonu. Bar zbog tri detalja. U prvom dijelu zaustavio je udarac Lautara Martinesa (nek’ se ne naljuti Argentinac, on nije čovjek za finala), u drugom osujetio dva pokušaja rezerviste Romelua Lukakua i odbranio Građane od naleta italijanske ekipe. Uz to je imao saveznika u vidu prečke poslije udarca Dimarka.
Ako je Ederson jedan od heroja, onda je Lukaku veliki tragičar finala. Teško je objasniti, još teže razumjeti kako nije iskoristio dve velike šanse. Još je bio na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme kad je Dimarko imao poporavni, lopta ga je pogodila u nogu i bio je od veće koristi Mančester Sitiju, nego Interu.
