Oni koji se sjećaju devedesetih godina u Srbiji, sjećaju se i nevjerovatnih finansijskih afera, a imena Jezde i Dafine i dan danas odzvanjaju u ušima oštećenih koji su vjerovali u laku zaradu.
Međutim, ovaj dvojac nije sam osmislio piramidalnu šemu, već samo prepisao izum jednog vještog Italijana, Ponzija.
Ova prevara je tek jedna od grandzioznih afera koje su se dogodile u prošlosti.
Najveće prevare u istoriji
U srpskom jeziku postoji poslovica “Dok ima ovaca, biće i šišanja”, a kroz istoriju postoje i očigledni primjeri kako je ta poslovica nastala. Jedan od najpoznatijih je svakako Ponzijeva piramidalna šema, ali ni druga dva “bisera” nisu ništa manje upečatljiva. Jedan od njih je porez na vještice, koji se naplaćivao u Engleskoj sredinom 17. vijeka, a drugi, famozna prodaja Ajfelove kule. I to ne jedna, nego dvije!
Porez na vještice u Engleskoj
Sredina 17. vijeka je u Engleskoj bila veoma turbulentna, a revolucija koja je “drmala” zemlju iznedrila je i svojevrsni fanatizam naroda kada je reč o religiji. Posebno je bilo popularno vjerovanje u postojanje vještica, koje su navodno pomagale satani u malicioznim aktivnostima protiv mirnog stanovništva.
Kao što to obično biva na tržištu, potražnja diktira ponudu: tako je 1644. godine izvjesni advokat Metju Hopkins riješio da promijeni svoje zanimanje i postane lovac na vještice.
Zajedno sa svoja dva pomoćnika, Džonom Sternom i Meri Lekland, Metju je obilazio sela u Engleskoj i nudio profesionalnu uslugu razotkrivanja vještica, čarobnjaka i drugih nezakonitih praktikanata magije. Naravno, naivni i neobrazovani seljani su bili spremni da daju i posljednji dinar, samo da se zaštite od nečistih sila.
Za svoju uslugu Metju je dobijao veoma solidne novčane iznose, a nakon godinu dana fantastičnog poslovanja, vlasti su donijele rješenje da se stanovništvu naplaćuje i poseban porez za zaštitu od vještica.
Za 14 meseci koliko je poslovao, Hopkins je “razotkrio” preko 230 vještica, čarobnjaka i crnih magova, a vjerovatno bi svoj biznis nastavio da širi da se nije razbolio i umro. Nakon njegove smrti, interesovanje za vještice se munjevitom brzinom opalo do minimuma, a vještice bi se spominjale tek ponekad, kada bi se neko prisjetio ove prevare vijeka.
Prodaja Ajfelove kule u Parizu
Viktor Lustig se smatra jednim od najvećih prevaranata 20. vijeka, a svoju nevjerovatnu karijeru ovaj austrijac je započeo tako što je varao ljude na kartama. Za jako kratko vreme, Viktor se izvještio toliko da mu karte više nisu bile zanimljive, te je došao da ideju da “obrne” neki veći posao.
Razmišljajući neko vrijeme šta bi za njega predstavljalo izazov, Lustig se dosjetio da bi mogao da proda ni manje ni više nego Ajfelovu kulu. Brzo se pozabavio falsifikovanjem dokumentacije potpredsjednika departmana Ministarstva pošte i telefgrafa Francuske, a kada je sva dokumentacija bila spremna uputio je poziv najvećim utilizatorima metalnog otpada, predstavivši se činovnikom.
Predstavnik jedne od kompanija se toliko zainteresovao za otkup metala sa famozne građevine, da je Lustigu čak dao i mito kako bi ovaj zaobišao sve procedure i dodijelio tender upravo njemu, a nakon što je posao sklopljen, isplatio i iznos za koji je ovaj “prodavao” kulu.
Ukupno je na Lustigov račun uplaćeno oko 70 hiljada franaka, što je za to vrijeme ogromna količina novca. Nakon što je transakcija realizovana, Viktor je pokupio sve svoje stvari i otputovao nazad u Austriju.
Međutim, afera sa prodajom Ajfelove kule se nije ovde završila!
Prevarant se nakon par godina vratio u Pariz i po istom principu pokrenuo i drugi tender. Odziv je bio veliki, a Viktor je uspio da simbol Pariza “proda” još jednom. Naravno, drugom kupcu.
Ponzijeva piramidalna šema
Italijan Čarls Ponzi je u Boston doputovao 1903. godine sa samo dva i po dolara u džepu, a kako se u svojoj zemlji nije obogatio, odlučio je da sreću okuša preko okeana. U početku je Ponzi zarađivao tako što je falsifikovao čekove banaka, da bi kasnije pomagao i nelegalnim migrantima da pređu granicu i otpočnu novi život u Americi. Međutim, ubrzo su njegovi apetiti porasli, pa je poželio da zarađuje više.
Dvadesetih godina 20. vijeka Ponzi je osnovao svoju kompaniju, a prvi veći kapital zaradio je uz pomoć deviznih špekulacija na tržištu. Za javnost, kompanija se bavila trgovinom međunarodnih hartija od vrijednosti, dok se iza tog “paravana” zapravo nalazila prva finansijska piramida u istoriji.
Kako je ona funkcionisala?
Biznis model je funkcionisao po veoma jednostavnom principu: Ponzi je investitorima obećavao 50 odsto dobiti u roku od 45 dana ili 100 posto dobiti nakon 90 dana od ulaganja.
– Nikad lakša zarada! – pomislio bi svako kome bi Italijan prezentovao šemu.
Za jako kratko vrijeme u ovu finansijsku zamku je uspjelo da “upadne” preko 17 hiljada ljudi!
U početku je sve funkcionisalo kako je i obećavao, svakom investitoru je Ponzi isplaćivao njegovu dobit od ulaganja narednih “žrtava”, zadržavajući neki procenat za sebe.
Ali, deblji kraj su izvukli oni koji su u šemu ušli kasnije. Kada više nije imao priliva od novih ulagača, od čijeg bi novca isplatio one prethodne, Ponzi je objavio bankrot, nakon čega je osuđen na 9 godina zatvora. Iako je u svojoj karijeri zaradio čak 20 miliona dolara, prevarant je umro bez ijednog “cvonjka” u džepu.
RT
