Nađa DIKLIĆ
Stan na Mejdanu/Obilićevo i mjesečna plata. Svi materijalni problemi riješeni ako ispunite jedan uslov- naređujete, ponižavate, maltretirate roba.
Današnji oglas na jednoj od stranica za oglašavanje u Banjaluci, nudi upravo to.
“U potrazi sam za domino parom Gospodaricom i Gospodarom da im služim ponizno i pokorno sve što narede. Nudim stan ulica cara Lazara. I još da platim”.
Tragom oglasa našli smo i Roba Robija, kako se naziva na Facebooku (puno ime i prezime poznato redakciji portala Adria.press).
Robi je svoju neobičnu sklonost otkrio slučajno, gledajući televiziju, nakon smrti žene. Živi u Švedskoj 28. goina, tamo je penziju zaradio. Tamo je živjela, sa njim, i pokojna mu supruga.
-Prije toga imao sam skladan brak. Sve kontinente proputovali smo zajedno. Djece nemam, počinje za naš portal svoju priču Robi.
Nakon ženine smrti, 2017. godine nije imao volje ni za šta. Otišao je poslodavcu u Švedsku, rekao da nema volje ni da radi. Proveo je godinu dana na bolovanju, ispunio zakonsku formu za odlazak u penziju i dok je bio u žalosti, otkrio ono za šta tvrdi da ga ispunjava. Pokornost.
-Gledao sam televiziju i bila je scena u kojom jedna osoba ponižava drugu, galami… Kao da me struja udarila. Osjetio sam da je to to. Ono šta želim da radim, otkriva Robi za Adria.press kako je ušao u svijet BDSM.
Kasnije je sve proučavao na internetu. Svoje sklonosti. Išao je i psihijatru. Međutim, kaže i sam, psihijatar mu je samo pojasnio šta mu se dešava. Kroz koja stanja prolazi i šta osjeća.
-Ja ne želim sex. Samo želim da neđem pravog Gospodara i Gospodaricu. Kunem ti se u očev grob, da mi neko ponudi pola Banjaluke ili ovo, izabrao bih ovo. Ništa meni ne treba. Malo hljeba, vode i cigara. I još bih platio, jasan je Robi.
Sve ovo Robi je pokušao da nađe i u Švedskoj. Nije mu išlo.
-Neko mi uzme hiljadu maraka, pa se poslije ne javi. Oni misle da su me zeznuli. Nisu. Novac mi ništa ne znači. Ako bih našao prave osobe da mi budu gospodari, naravno da bih češće dolazio u Banjaluku, ali o tome bismo se već dogovorili. Za Švedsku me ništa ne veže, pojašnjava Rob Robi.
Ovaj 62-godišnjak ima još samo dvije želje u životu. Da nađe „gospodare“ i da posjeti najhladnje mjesto na svijetu, malo mjesto u Sibiru. Ojmjakon. Mjestašce gdje se temperature kreću do -71 stepen. I Robi želi da osjeti i da ode u Sibir kad je najhladnije. Da osjeti.
-Hoću da imam osjećaj da za nekoga živim. Da neko ima nada mnom!, završava Robi svoju ispovijest.
Koliko smo daleko jedno od drugih? Koliko usamljeni? Beznadni i preplašeni? Kada i što bježimo u ovakve ekstreme? Šta je sve potrebno da se osjetimo živima i šta je potrebno da naš život ima svrhu?
Ovo nije pitanje ni za nas, ni za Robija. Robi misli da je svoju svrhu našao.
