Neki dijelovi ljudskog tijela ne služe ničemu iako su nekada imali određenu funkciju među našim precima.
Na primjer, neki od njih, poput umnjaka, mogu se ukloniti bez smanjenja kvaliteta života osobe. Dorsa Amir, istraživač na Odjeljenju za psihologiju Univerziteta u Berkliju, rekla je za Biznis Insajder da, iako su neki dijelovi tijela postali neupotrebljivi, i dalje se mogu pojaviti.
Slijepo crijevo
Prije mnogo godina, dodatak je mogao pomoći ljudima da svari biljke koje su bile bogate celulozom, prema studiji iz 2016. objavljenoj u časopisu Klinikal and Ekperimental Imunologi.
Dok se kičmenjaci koji se hrane biljkama i dalje oslanjaju na svoje slijepo crijevo za varenje biljaka, organ nije nužno suštinski dio ljudskog probavnog sistema, iako neka istraživanja sugerišu da može delovati kao rezervoar dobrih bakterija.
– Kako smo počeli da prelazimo na raznovrsniju ishranu i fokusirani na meso, više nam nije bio potreban dug i komplikovan crijevni trakt – objasnio je Amir.
Dugi mišić dlana
Dugačak mišić dlana ili Palmaris longus proteže se od ručnog zgloba do lakta, a oko 10 procenata ljudi ga više nema.
Možete ga vidjeti ako naslonite zadnju stranu zgloba na sto i spojite palac sa malim prstom. Amir je rekao da ovaj mišić postoji jer je pomagao našim precima da se penju na drveće.
Prema Britanici, mišić je takođe pomogao našim precima da se za nešto uhvate. Ali kako su ljudi počeli da hodaju na dvije noge prije oko 3,2 miliona godina, ovaj mišić je vremenom postao manje-više beskorisan.
Sada je, međutim, snaga stiska ista bez obzira da li imate ovaj mišić ili ne.
Umnjaci
Više nam ne trebaju nam jake čeljusti jer jedemo meku i kuvanu hranu. Prema Klivlendskoj klinici, naše vilice su takođe manje pa imamo manje mjesta za umnjake. Ranije su umnjaci služili našim precima da jedu tvrdu, žilavu hranu.
Često, ako umnjaci izrastu, oni udaraju u vilicu pod neobičnim uglovima ili se zabijaju u desni da bi stali u naša usta. Kada se to dogodi, najbolje je da ih jednostavno uklonite jer tada počinju da postaju dosadni.
Mišići za podizanje kose
Arrector pili mišićna vlakna koja trnu kada se nakostriješe. Naši preci, koji su imali mnogo više dlaka na tijelu, koristili su ova vlakna, ali mi ih više ne koristimo.
Za životinje sa gustim krznom, arrector pili može pomoći da se obezbijedi izolacija. Kada se dlaka nakostriši, ona zadržava topli vazduh i pomaže da se životinje zagriju. Kod nekih životinja, kao što su dikobrazi, ova mišićna vlakna pomažu im da izgledaju veće.
Trtična kost
Između pete i šeste nedjelje trudnoće, embrion razvija rep koji nestaje kada se dijete rodi, a preostali pršljeni se spajaju u trtičnu kost. Kokciks je našim precima bio koristan za kretanje i ravnotežu, ali je taj rep počeo da nestaje prije oko 20 miliona godina. Rijetko se dešava da se djeca rađaju sa ostacima tog repa, ali može da se desi i on se potom ukloni operacijom, piše Business Insider.
Ušni mišići
Prema Britanici, aurikularni mišići pomažu drugim sisarima da lokalizuju zvuk i izraze emocije. Za razliku od ljudi, životinje poput mačaka pomijeraju uši da bi dobro čule. Ali Amir je rekao da zato što imamo fleksibilan vrat, više ne treba da pomijeramo uši da bismo čuli.
Piramidalni mišić
To je mišić koji se nalazi u donjem dijelu stomaka i ima oblik trougla. Oko 20 odsto ljudi nema piramidalni mišić, dok oni koji ga imaju nemaju svrhu.
Bradavice kod muškaraca
Iako bradavice žene koriste za ishranu djece, imaju ih i muškarci, iako ne mogu da doje. Međutim, visok nivo prolaktina, hormona koji pomaže u proizvodnji mlijeka, može stvoriti ovaj efekat. Na primjer, uzimanje digoksina, lijeka za srce, može povećati nivo prolaktina i zauzvrat izazvati laktaciju kod muškaraca.
Dok bi mnogi muški sisari mogli da doje u ekstremnim slučajevima, samo šišmiš Dajak, pronađen u jugoistočnoj Aziji, doji spontano, navodi Scientific American.
Treći kapak
Plica semilunaris ili treći kapak je nabor tkiva koji se nalazi u unutrašnjem uglu oka. Podsjeća na membrane koje neke životinje koriste za zaštitu očiju. Ptice, gmizavci i neki sisari mogu da povuku ove membrane preko očiju da bi ih održali vlažnim i čistim.
Naš treći kapak je ostatak ovih membrana, iako, prema Britanici, ne možemo da kontrolišemo ovo tkivo.
– Nije sasvim jasno zašto ih ljudi više nemaju, ali oni su zapravo rijetki među primatima, pa smo morali da ih izgubimo prije mnogo godina – rekao je Amir.
Agencije
