Pitanje dugoročne održivosti penzionog sistema u Bosni i Hercegovini postaje sve ozbiljnije, jer se postojeći model zasnovan na međugeneracijskoj solidarnosti nalazi pred velikim izazovima.
U sistemu gdje zaposleni finansiraju penzije za one koji su već u penziji, sve češći odlazak mladih i smanjen broj zaposlenih dovode do ozbiljne neravnoteže. Demografske promjene, uključujući masovni egzodus radno sposobnog stanovništva, dovode do smanjenja uplata u PIO/MIO fondove. Istovremeno, broj penzionera konstantno raste, čime se dodatno opterećuje sistem koji se već teško održava.
U Federaciji BiH omjer radnika i penzionera je pao na 1,3:1, dok je u Republici Srpskoj situacija još teža, na jednog penzionera dolazi tek jedan radnik.
Siva ekonomija dodatno produbljuje problem, veliki broj zaposlenih ili nije prijavljen ili prima minimalnu platu, što znači da se doprinosi uplaćuju u iznosima koji nisu dovoljni za održavanje fondova. Mnogi poslodavci i dalje izbjegavaju zakonske obaveze, a kontrola i sankcionisanje ovih praksi ostaje nedovoljna.
Iako je povećanje minimalne plate u nekim slučajevima privremeno poboljšalo stanje u fondovima, struka upozorava da to nije rješenje, već samo kratkoročno olakšanje. Bez suštinskih promjena, sistem ostaje nestabilan, prenosi Crna hronika.
Kao jedno od mogućih rješenja, sve češće se spominje prelazak na kombinovani model penzionog osiguranja, koji bi uključivao javne i privatne komponente.
Takav pristup bi rasteretio državni budžet i podstakao individualnu štednju. Pored reforme modela, stručnjaci ističu da su nužne mjere za povećanje zaposlenosti, suzbijanje sive ekonomije i smanjenje iseljavanja.
