Početna » Sjećanje na monstruozno ubijene anđele: Kad metak prekine igru

Sjećanje na monstruozno ubijene anđele: Kad metak prekine igru

by Urednistvo

Osnovna škola “Sveti Sava” u Istočnom Novom Sarajevu obilježila je Dan sjećanja na stradalu djecu Srpskog Sarajeva, među kojom su učenice Nataša Učur i Milica Lalović, ubijene snajperskim hicima na današnji dan 1995. godine dok su igrale lastiša ispred zgrade na Grbavici.

  • U Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Istočnom Novom Sarajevu obilježen je Dan sjećanja na stradalu djecu Srpskog Sarajeva.
  • Dan se obilježava 11. marta, u znak sjećanja na učenice Natašu Učur (10) i Milicu Lalović (11), koje su 1995. godine ubijene snajperom dok su igrale lastiša na Grbavici.
  • Tokom rata 1992–1995. godine ubijeno je 118 srpske djece sa područja Srpskog Sarajeva.
  • Među njima je šest učenika škole „Sveti Sava“.
  • Položeni su vijenci kod Spomen-obilježja stradaloj djeci, a pomen su služili sveštenici Srpske pravoslavne crkve.
  • Obilježavanju su prisustvovali porodice žrtava, učenici, nastavnici, predstavnici institucija i građani.
  • Porodice stradalih poručile su da bol ne prolazi ni nakon tri decenije.
  • Predstavnici institucija istakli su da je neophodno njegovati kulturu sjećanja i tražiti pravdu za ubijenu djecu.

Pomen ubijenoj djeci služili su sveštenici Srpske pravoslavne crkve, u prisustvu članova porodica stradalih, zvanica, đaka i nastavnika, te predstavnika institucuija Republike Srpske, BiH i institucija Grada Istočno Sarajevo. 

Potom su položeni vijenci kod Spomen-obilježja stradaloj djeci Srpskog Sarajeva 1992-1995. godine, u znak sjećanja na prerano oduzete živote 118 djece, od kojih je šest učenika  škole „Sveti Sava“.

Sjećanje na 118 prekinutih djetinjstava

Vijence i cvijeće položile su porodice stradale djece, izaslanik srpskog članan Predsjedništva BiH Boško Tomić, delegacije grada Istočno Sarajevo i opština u njegovom sastavu, boračkih organizacija Sarajevsko-romanijske regije, Policijske uprave Istočno Sarajevo, Osnovne škole “Sveti Sava” i građani.

Učenici ove škole su izveli prigodan umjetnički program.

Škola koja uči djecu miru i pamćenju

Direktor škole Željka Topalić rekla je da sve vrijeme uče đake koliko je vrijedan ljudski život, koliko je bitno biti čestit i pošten, koliko je važno da svaki član društva visoko cijeni mir, ljubav prema onima koji žive za Republiku Srpsku i dobrobit srpskog naroda i da saosjeća sa stradalim srpskim žrtvama.

Naglasila je i da je važno da znaju da su sloboda i dostojanstvo srpskog roda svetosavski zavjet.

– Građani Istočnog Sarajeva nikada neće i ne mogu zaboraviti stradanje 118 djece, čija herojska žrtva ne smije da padne u zaborav slobodarskog srpskog naroda- poručila je Topalićeva.

Topalićeva je istakla da je najveći broj djece stradao na Srpskoj Ilidži i Ilijašu, gdje je ubijena Milena Dragićević, u selu Ledići je svirepo ubijen osamnaestomjesečni Milun Tešanović, a najstarije poginulo dijete imalo je 17 godina.

Simboličan datum – 11. mart

Ona je podsjetila da je 11. mart izabran simbolično kao datum stradanja učenica ove škole Nataše Učur i Milice Lalović, uz napomenu da je od 1992. do 1995. godine stradalo je još četvoro đaka dvanaestogodišnji Goran Bozalo, petnaestogodišnja Dijana Ćosović, prvačić Zorica Divčić i četrnaestogodišnji Viktor Lale.

Prema njenim riječima, podignut je spomenik u znak pijeteta i sjećanja na 118 poginule srpske djece u ratu – “malih anđela”.

– Nastojimo da ovim obilježavanjem u školi, kao prosvjetni radnici, ne dozvolimo da ikada utihnu zvona naše škole, kojim sa oglašavamo o ovom stradanju- rekla je Topalićeva.

Ona je napomenula da nastoje da uče djecu o značaju sjećanja na stradale vršnjake i da ta sjećanja budu izgrađena sa ljubavlju utemeljenom duboko u srcu.

Topalićeva je istakla da u školi nastoje da obilježavanje stradanja srpske djece ne bude samo istorijski datum ili statistička brojka već da ovi memorijalni događaji budu glas pamćenja.

Bol majki koji ne prolazi

Ožalošćene majke Rada Cvijetić i Milena Vitković s bolom se prisjećaju tragedija u kojima su izgubile svoju djecu, ističući da njihove rane na srcu ne zacjeljuju.

– Ista rana sve te godine i prislužujemo svijeće. Da sam 30 godina jednu pjesmu pjevala i ona bi mi dosadila.Skoro svaki dan idemo od groba do groba. Naši borci nisu ni pomišljali da naude tuđoj djeci, a kamoli da ih poput muslimanskih krvoloka svirepo ubijaju i muče. Nikome ne sudimo, ali želimo da ih stigne i sudska i Božija kazna- poručile su one i dodale da su neke kosti svojih stradalih našle i dostojno sahranile.

Podsjetile su na ubijenog malog Miluna od godinu ui po dana kome su lomili i noge i ruke.

Navele su da su ubijeni i Dragomir koji je imao deset godina i Danijela 12 godina, a Milun 18 mjeseci.

Bez osvete, ali sa pravom na pamćenje

Izaslanik srpskog člana Predsjedništva Boško Tomiću da su zlotvori u proteklom ratu ubili 118 srpske djece Srpskog Sarajeva , što nikada ne treba zaboraviti ni oprostiti, ali da se ne treba ni svetiti.

– Na prostoru Republike Srpske stradalo je 118 djevojčica i dječaka, koje su ubili zlotvori. Ko ubije jednog čovjeka, posebno dijete, kao da je ubio cijeli svijet – rekao je Tomić prilikom obilježavanja Dana sjećanja na ubijenu djecu Srpskog Sarajeva.

On je istakao da je srpski narod očekivao da pravosuđe u BiH bar pokrene istragu da se utvrdi ko je to učinio, ali nema ni toga.

– Ako zlotvore ne stigne sudska, onda će ih stići Božija kazna. Svako ko je uzeo pušku i krenuo u rat, pa poginuo, on je krenuo u rat da se bori za svoje interese, ciljeve, za svoju djecu, otadžbinu, dom. Nijedno dijete nikome nije krivo- istakao  je Tomić.

On je dodao da ne vjeruje da krvnici mirno spavaju.

– Oprostiti im nikada ne treba, ali mi Srbi se nećemo ni svetiti, mi nismo za osvetu, nego za miran život- rekao je Tomić.

Lastiš koji je utihnuo

On je poručio da samo jedinstvo spasava Republiku Srpsku i srpski narod, jer nije bitna politička ili stranačka pripadnost, nego baš svesrpsko jedinstvo.

Predsjednik Skupštine Grada Istočno Sarajevo Boško Jugović rekao je da kroz snajper gledati dijete i imati odluku da izabere smrt može samo monstrum.

-Nadamo se da će ih stići osuda, da će ih stići sud ili ovozemaljski ili nebeski, a našim stanovnicima grada Istočno, odnosno Srpsko Sarajevo poruka da njegujemo kulturu sjećanja, da se sjećamo svih Milica i Nataša kojih ima širom Republike Srpske- rekao je Jugović. 

Za Dan sjećanja na ubijenu i stradalu djecu Srpskog Sarajeva proglašen je 11. mart, kada su ubijene djevojčice Nataša Učur (10) i Milica Lalović (11), čije su tragične sudbine postale simbol stradanja djece na području Sarajevsko-romanijske regije.

Snajperista sa zgrade “Lorisa” na tadašnjem Trgu Pere Kosorića ubio je Milicu Lalović i Natašu Učur, koje su igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59 u naselju koje je tada bilo pod srpskom kontrolom.

Prema svjedočenjima tadašnjih stanovnika Grbavice, u vrijeme kada su ubijene djevojčice nije bilo nikakvih ratnih dejstava, jer je bio sklopljen sporazum o primirju koje su nadgledali francuski i ruski pripadnici međunarodnih vojnih snaga.

Srpska djeca ubijana su i teško ranjavana ne samo na Grbavici, nego i drugim dijelovima Sarajeva koji su u ratu bili pod srpskom kontrolom – Vojkovićima, Grlici i Vracama.

Tokom rata ubijeno je šestoro učenika Osnovne škole “Sveti Sava”, a veliki broj je ranjen.

Na Spomen-obilježju ubijenoj djeci sa područja Srpskog Sarajeva od 1992. do 1995. godine uklesani su stihovi pjesnika Gorana Vračara “Sumrak”, posvećeni stradaloj djeci.

Spomenik je podignut na inicijativu Školskog odbora i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Istočno Sarajevo radi njegovanja sjećanja na ubijenu djecu u Srpskom Sarajevu.

You may also like