Bosna i Hercegovina se ponosi zelenim rijekama, vrletnim planinama, obiljem pitke vode. Ali, sva ova prirodna balga su ozbiljno ugrožena, a sa zagađenjem prirode ugroženo je i zdravlje ljudi, upozoravaju ekolozi.
Planine i zelena polja zatrpani su smećem. BiH je puna divljih deponija, ali još je veći problem što se legalne deponije, nerijetko, od divljih razlikuju samo „po papririma“, dok su po okolinu jednako pogubne.
Najljepše rijeke, kojima mamimo turiste, najčešće su glavne kanalizacione cijevi u idiličnim varošima kroz koje protiču.
Ipak, ekolozi tvrde da ovo nisu nagrđi ekološki problemi sa kojima se suočava BiH, sve sa svojim entitetima i konstitutivnim narodima. I od goreg ima gore.
Godišnje umre 6.000 ljudi
Anes Podić, predsjednik NVO “Eko akcija” iz Sarajeva, kaže da je najveći ekološki problem, onaj koji se ljeti rijekto spominje, a zimi doslovno guši ljude.
– Od bolesti koje izaziva zagađen vazduh, godišnje umire svaki peti ili šesti stanovnik BiH, što znači da zbog ovog problema imamo svake godine oko 6.000 mrtvih u BiH. To se zna, ali se ništa ne preduzima da se situacija promijeni – kaže Podić za Srpskainfo.
Dodaje da ne može sa sigurnošću reći koji su gradovi šampioni aerozagađanje, jer relevantnih mjerenja nema, pogotovo u Republici Srpskoj.
– Možemo reći da su sva mjesta u Bosni ugrožena aerozagađenjem, Hercegovina u tom pogledu ima manje problema, zbog specifične klime. Od tog problema ne možete pobjeći, čak ni ako živite na planini, ako je ta planina naseljena – kaže Podić.
Iako BiH nema industriju kakvu je nekad imala, vazduh je ipak zagađen.
Podić ističe da većina porodica u BiH svoje kuće i stanove zagrijava loženjem, a da oko 200.000 domaćinstava u BiH loži ugalj.
– I loženje drva može biti problematično, ako imate lošu peć i loša drva – objašnjava Podić.
Od lignita do litijuma
Tihomir Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu Banjaluka, saglasan je da je zagađenje vazduha jedan od natežih problema u BiH i da pogađa veliki broj ljudi.
Ipak, za Dakića je najaktuelniji problem neodgovorno i po ljude i prirodu štetno rudarenje.
Šta može učiniti neodgovorno ruzdarenje koje podržava neodgovorna vlast najbolje se vidi na lokalitetu Bukova Kosa kod Priejdora, gdje se mještani guše u sumpornim isparenjima, zbog rudnika lignita.
I o rudarenju litijuma u BiH se već uveliko priča.
– Kompanije, uglavnom strane, zinteresovane su za iskorištavanje rudnog potencijala i rudnih bogatava na više od 10 lokacija širom BiH. Ukoliko im se dozvoli rudarenje te bi kompanije imale profit, dok bi štete trpjelo lokalno stanovništvo i priroda – kaže Dakić za Srpskainfo.
On dodaje da su i vode u BiH na udaru investitora – zagađivača.
Una jedna, jedina, puna fekalija
Iako je BiH črtvrta u Evropi po količini pitke vode po glasi stanovnika, upravljanje vodama je, kaže, veliki izazov.
-Jedan od ključnih problema je oničišćenje rijeka i vodotokova, a drugi iskorištavanje hidropotencijala za proizvodnju energije. Posebno je osjetljiva priča izgradnja malih hidrocentrala, i male rijeke bismo konačno morali zaštiti od toga – kaže Dakić.
Kako to onečišćenje izgleda, dobro znaju Banjalučani. Ovih dana, zbog vrućina je vodostaj Vrbasa dramtično opao, a rijeka gradu služi i dalje služi kao – glavna kanalizaciona cijev.
Kolektor otpadnih voda u Banjaluci ne postoji, osim u obećanjima političara. Sve fekalije i ostali smrad, koji proizvede oko 200.000 ljudi završava u Vrbasu, na kojem turisti uživaju u raftingu i dajak turama.
Anes Podić kaže da Vrbas nije jedini. Većina rijeka u BiH dijeli istu sudbinu.
– Rijeke su nešto najvrijednije što BiH ima, međutim kakav je odnos prema rijekama najbolje pokazuje primjer Une, koju mnogi smatraju najljepšom među rijekama. Od izvora do ušća Une kanalizacija iz svih mjesta se neprečišćena izliva u rijeku – kaže Podić.
Izuzetak je, navodi, samo jedan dio Bihaća, koji ima kolektor.
– Svakog ljeta imamo prave epidemije u mjestima koja se nalaze na Uni, zbog kupača koji progutaju vodu iz rijeke i završe u hitnoj na infuziji – kaže Podić.
Na Uni i drugim rijekama najvidljiviji je još jedan veliki problem, a to je urbanistički haos koji ugrožava prirodu.
– I pored toga što zakoni zabranjuju gradnju na obalama rijeka, gradi gdje ko hoće i šta hoće. Na Uni skoro da nema slapa da na njemu nije neka kafana, hotel ili vikendica. I tako mi, koji nismo vlasnici ili korisnici tih nekretnina, ostajemo bez Une – kaže Podić, dodajući da je slična situacija i sa drugim rijekama.
Smrtonosni otrov na deponiji
Jedan od najvećih ekoloških problema u BiH je odlaganje otpada, saglasni su aktivisti i stručnjaci za zaštitu okoline.
Nijedna deponija u BiH, tvrde, nije tako uređena da ne ostavlja posljedice po zemljište, vode I vazduh.
– Neke su deponije nešto bolje uređene, poput onih u Banjaluci i Sarajevu, ali ni za njih ne možemo reći da ispunjavaju sve uslove koje mora da ima sanitarna deponija – kaže Anes Podić.
On dodaje da u BiH postoji na desetine opštinskih deponija, koje su stvari obične ledine, koje je lokalna vlast proglasila deponijama i gdje se odlaže sve i svašta, pa i vrlo opasan otpad.
– Imamo, na primjer lokalnu deponiju u Olovu, gdje su prošle godine radnici lokalnog komunalnog preduzeća primijetili neku čudu burad. Ispostavilo da je u pitanju 20 buradi kojima se nalazi natrijum – cijanid. Neko je, dakle, tu istovario količinu otrova, kojom se moglo otrovati cjelokupno stanovništvo BiH – kaže Podić.
Poseban problem je nerad inspekcijskih organa i skrivanje podataka o zagađenju od javnosti. Krajnji rezuultat je katastrofalan: zagađivanje prirode u cijeloj BiH, faktički, nekažnjivo.
– Na primjer, “Arcelor Mital” je godinama najveći zagađivač u Zenici. I onda mu u jednoj godini inspekcije naplate kazne u iznosu od nekoliko hiljada maraka. Seoski granap, koji ne izvjesi grb BiH, rizikuje da dobije veću kaznu – kaže Podić.
Nije Zenica jedini grad koji kuburi sa moćnim zagađivačima, svaka lokalna zajednica ima svoje, specifične, probleme.
Tako Zvorničani već godinama imaju problema sa „Novom Aluminom“, gigantom, koji generacije pamte kao Fabriku glinice Birač.
Crvene rijeki, crni dim
Od početka gopine rijeke su u zvoničkom kraju bile dva puta na udaru ovog zagađivača. Prvo je u januaru tekla crvena Drina, a potom se 1. jula zacrvenjela i njena pritoka Sapna. u kojoj se desio pomor ribe.
Ovi incidenti su prošli nekažnjeno, a prošli bi i nezapaženo, da nije medija i društvenih mreža.
Iz „Nove Alemine“, koja se deklariše kao ekološki odgovorna kompanija, javnosti su se obratili nepotpisanim saopštenjima, u kojima su istakli da je u pitanju samo „zamućenje“ vode muljem sa česticama boksita, i da se ono desilo zbog otapannja snijega, odnosno pucanju dihtunga na postrojenju.
Nakon rijeka, na udaru se našao i vazduh. Iz dimanjaka „Nove Alumine“ kulja gust dim, objašnjenja nema, a građani su zabrinuti.
– Ekološki akcidenti na teritoriji Grada Zvornika i u Podrinju sve su češći i to je zabrinjavajuće – upozorava eko aktivista i planinar Željko Vidaković.
On strahuje da se neće sve završiti na crvenim rijekama i crnom dimu.
Podsjeća da su građani već jednom protestima spriječili izgradnju spalionice opasnog medicinskog otpada u gusto naseljenom području Karakaja kod Zvornika. Ali, opasnost još nije prošla.
– Fabrika “Nova Alumina” je najavila izgradnju spalionice otpada za svoje potrebe, koju predstavljaju kao energanu. Ta tema je kompleksna i zahtijeva široku diskusiju i u lokalnoj zajednici ali i među naučnom zajednicom, ali te diskusije nema. Sve se radi daleko od očiju javnosti – upozorava Vidačković.
