Dok političari i predsjednici stranaka ovih avgustovskih dana obilaze teren, sastanke i stranačke skupove, Darko Banjac je jedan dan dao prednost rodnom kraju, tradiciji i poslu koji ne poznaje funkciju — berbi šljiva.
U njegovoj rodnoj Brekinji kod Kozarske Dubice ovih dana šljive su stigle za branje, a Banjac je političke obaveze nakratko zamijenio voćnjakom, kantama i druženjem sa svojim ljudima.
Fotografije iz voćnjaka možda najbolje govore o onome što Banjac često ističe — da čovjek, bez obzira na funkciju koju obavlja, ne smije da zaboravi odakle je potekao.
Za njega Brekinja nije samo mjesto rođenja. To je kuća, zavičaj i način života koji se ne napušta kada se uđe u politiku. Jer domaćinstvo traži domaćina i onda kada je on predsjednik političke partije i narodni poslanik.
Kad šljiva rodi, nema politike. Zna se gdje se ide i šta se radi.
U vremenu u kojem se političari najčešće fotografišu u odijelima, kabinetima i za govornicama, prizor iz Brekinje podsjeća na jednu mnogo jednostavniju vrijednost: domaćin se prepoznaje po odnosu prema svojoj kući, zemlji i ljudima, a rodoljublje po tome koliko poštuješ korijene iz kojih si ponikao.
Banjac svoje nikada nije krio niti zaboravio. Naprotiv, često ističe ponos na Kozaru, Potkozarje i Kozarsku Dubicu, a kada dođe vrijeme da se radi, funkcija ostaje po strani.
Ovog vikenda u Brekinji nisu se brojali glasovi. Brale su se šljive.
A poslije dobro obavljenog posla, kako to kod pravih domaćina i ide, zna se šta slijedi.
Od šljive, dobra rakija. Od korijena, karakter!
