Američki predsjednik Donald Tramp, koji uskoro puni 80 godina, sve češće u javnosti djeluje nesuvislo i nepovezano.
U kontekstu rata koji Sjedinjene Države vode protiv Irana, njegovo narušeno kognitivno stanje postaje ozbiljan rizik za globalnu stabilnost, tvrde analitičari. Proturječja u samo nekoliko minuta
Analitičari ističu da Trampovi problemi postaju očigledni čak i tokom kratkih obraćanja. CNN je nedavno objavio montažu sa njegove konferencije za novinare na kojoj je sam sebi protivrječio nekoliko puta u svega par minuta, govoreći o strategiji prema Iranu.
Dok je u jednom trenutku tvrdio da SAD-u nije potrebna pomoć saveznika u Ormuskom moreuzu, već minut kasnije je izjavljivao kako su partneri “oduševljeni i već dolaze”.
Slične konfuzne poruke slao je i u vezi sa ratom, tvrdeći prvo da je sukob “prilično gotov”, da bi ubrzo potom pozivao na “odlučno poražavanje neprijatelja”, prenosi Index.hr. Stručnjaci upozoravaju: “Nesposoban je da razluči fantaziju od stvarnosti”
Američka javnost i struka sve glasnije raspravljaju o mentalnom zdravlju predsjednika.
Profesori psihijatrije sa Harvarda i Kolumbije upozoravaju na Trampovu nesposobnost da racionalno reaguje u kriznim situacijama.
Kao ključni simptomi navode se:
- Dezinhibicija: Pogoršanje kontrole impulsa i neprimjeren govor.
- Logoreja: Kompulzivno pričanje uz gubljenje teme.
- Gubitak pamćenja: Tramp se tokom intervjua mučio da se sjeti naziva Alshajmerove (Alzheimer) bolesti, a nedavno nije mogao da se sjeti ni iz koje zemlje dolazi njegova supruga.
Bizarni ispadi i “drijemanje” u Bijeloj kući
Tokom govora u Davosu, Tramp je uporno Grenland nazivao Islandom, dok je na sastanku sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen naglo prekinuo priču o imigraciji kako bi napao vjetrenjače, tvrdeći da one “ubijaju ljepotu pejzaža”. Uz to, sve su češći snimci na kojima predsjednik drijema tokom važnih javnih događaja, što ukazuje na veliki umor i pad koncentracije.
Problem je okruženje “laskavaca”
Najveći rizik, prema pisanju Financial Times-a, predstavlja činjenica da je Tramp okružen ljudima koji mu isključivo povlađuju.
Umjesto kritičkog preispitivanja odluka, saradnici poput Marka Rutea (Mark Rutte) ili ministra odbrane Pita Hegseta utrkuju se u hvalospjevima, nazivajući trenutni period “zlatnim dobom”.
U trenutku kada najmoćniji čovjek svijeta donosi impulsivne odluke o ratu i miru, nedostatak samoregulacije i koherentne strategije u Bijeloj kući stavlja cijeli svijet u izuzetno opasnu poziciju.
