Iako se dosta u medijima spekulisalo da bi roditelji maloljetnog dječaka koji je 3. maja u OŠ “Vladislav Ribnikar” na Vračaru ubio deset drugara i pripadnika obezbjeđenja, mogli da promijene identitet. Prof. dr Gordana Božilović Petrović i advokat Nenad Cvijetićanin, u emisiji “Mi danas” na televiziji K1, objašnjavaju, da to nije jednostavan proces i da moraju biti ispunjeni određeni zakoni za zaštitu svjedoka.
– Ustav obezbjeđuje prava svakom građaninu slobodu kretanja, promjenu prebivališta, boravišta i u tom pogledu nema nikakvih zakonskih ograničenja. Naš krivični zakonik, takođe određuje tu mogućnost, odnosno ograničava je, samo u slučajevima, ukoliko je prema nekom licu određen pritvor, raspisana potjernica ili slične stvari. Svako lice ima pravo da se kreće, sem ako se protiv njega ne vodi krivični postupak, pa se mora odazivati na pretrese, ili u slučajevima kada treba da se odredi pritvor – kaže prof. dr Gordana Božilović Petrović.
Ona objašnjava šta može da se dogodi u slučaju porodice Kecmanović.
– Što se tiče ove porodice, ovo je veoma specifična situacija. Dogodio se događaj koji je van svake logične mogućnosti razmišljanja. Pošto se protiv maloljetnika ne može voditi postupak, roditelji se ne mogu pojaviti ni kao svjedoci, zbog toga ne mogu ni da imaju status zaštićenog ili osjetljivog svedoka. Ukoliko ne budu krivično gonjeni ili ukoliko otac odnosno majka odsluže kaznu, ako je dobiju, oni će slobodno moći da promijene mjesto boravka, to je njihova lična odluka. U svakom dijelu naše zemlje će imati zaštitu, kao i svaki naš građanin, ali da će imati posebnu zaštitu u smislu, zaštićenog svjedoka, to je nemoguće – kaže prof. dr Božilović Petrović.
Dodaje da postoje posebne kategorije svjedoka u kojima ne mora da mijenja identitet.
– Postoji nekoliko posebnih kategorija svjedoka u kojima ne mora da se mijenja identitet. Oni su zaštićeni tokom samog postupka, ne pokazuje se njihov identitet ili nisu prisutni u sudnici, kada se radi o isključenju iz javnosti. Tada svjedok sjedi u jednoj posebnoj prostoriji u sudnici iz koje daje izjavu uz promijenjen glas – kazala je.
Advokat Nenad Cvijetićanin objašnjava i ko može biti u programu za zaštitu svjedoka.
– Neko ko može biti u programu za zaštitu svjedoka jeste osumnjičeni, okrivljeni, osuđeni, svjedok. Takođe, mogu biti i njima bliska lica. Da bi neko postao zaštićeni svjedok, mora da postoji krivična djelo iz uskog kruga krivičnih djela, koja ovaj zakon predviđa, a to su krivično djelo organizovanog kriminala, ratni zločini, krivično djelo protiv Ustava i bezbjednosti. To je ograničen krug krivičnih djela i lica koja mogu spadati pod ovakvu vrstu zaštite. Postoje četiri mjere zaštite. Jedna je zaštita imovine i lica, to je policijsko obezbeđenje, drugo je preseljenje, treće je promena identiteta, što podrazumeva promenu lične karte i četvrta u krajnjoj liniji može podrazumevati promenu opisa, odnosno plastičnu operaciju. Naša država je usvojila ovaj zakon 2006. godine i samim tim je postala dio evropskog i svjetskog sistema zaštite svjedoka. Nakon stupanja zakona na snagu, država Srbija je potpisala čitav niz bileteralnih sporazuma sa većinom zemalja iz Evrope, Amerikom i Australijom. Ovo je važno, jer je naša država izrazito mala, da bi se mogla efikasno primeniti jedna od ovih mjera zaštite svjedoka. Najefikasniji sistem zaštite je preseljenje u drugu državu sa kojom to lice nije imalo kontakt, odnosno gdje postoji najmanja mogućnost da bude pronađeno – kaže advokat.
On otkriva koliko u ovom slučaju, država može da zaštiti porodicu dječaka i njega samog, kao što se to dogodilo u Crnoj Gori sa porodicom masovnog ubice sa Cetinja.
– U odnosu na konkretne okolnosti slučaja, odlučuje se i koja će mjera biti primjenjena. Tim zakonom je osnovna tročlana komisija, koju čini sudija Kasacionog suda, zamenik iz Republičkog tužilaštva i jedan pripadnik MUP-a. Formirane su i specijalne jedinice za zaštitu svjedoka pri Mup-u. Naš zakon je urađen po modelu zakona iz Slovačke, tako da je komisija ta koja odlučuje. Tužilac koji učestvuje u predmetu, takođe daje predlog koja će se mjera primjeniti, ali na kraju o svemu odlučuje tročlana komisija. Jedan od uslova, da se neka od ovih mjera primijeni je ta, da lice ima specijalna saznanja koje bi tužilaštvu omogućilo neku korist. To se smatra za privilegiju, ne samo u bezbjednosnom smislu, već se tada obezbjeđuje preseljenje, finansijska, psihijatrijska i pravna pomoć u toj novoj državi i može da se produžava do nekoliko godina, dok se lica ne snađu. U ovom konkretnom slučaju, ne vidim koja bi saznanja otac dječaka mogao da ima, koja bi koristila tužilaštvu, da bi se ovo primijenilo – kaže advokat Cvijetićanin.
Advokat dodaje da mi liječimo jednu posljedicu koju smo sami izazvali i da smo kao društvo napravili problem, kada smo kod ovog krivičnog djela, otkrili identitet maloljetnika.
– I u krivičnim i građanskim postupcima, identitet maloljetnika mora da se krije. O tome specijalno moraju da vode računa svi organi u postupku – izjavio je Cvjetičanin.
Naglašava da će roditelji snositi ozbiljne posljedice, ukoliko se ispostavi da je maloljetnik grubo zanemarivan.
– Sada će sigurno biti posljedica. Ovo je postupak koji je medijski praćen, Centar za socijalni rad ovde postupa sigurno pažljivo. Kada primi te neke izveštaje, cijeniće da li je dijete bilo zanemarivano, odnosno, koji su uzroci doveli do ovoga. Oni mogu da u postupku budu jedan ili oba roditelja, lišena dijela ili svih roditeljskih prava. Ukoliko oba roditelja budu lišena, Centar za socijalni rad preuzima ulogu staratelja – ističe Cvjetičanin.
Ocu dječaka na teret se stavlja da nije na adekvatan način obezbjedio oružje, a dr Gordana Božilović Petrović kaže da je za to djelo predviđena kazna i do 12 godina zatvora, ali napominje da i majka može krivično da odgovara zbog zanemarivanje djeteta.
– Kako smo u medijima mogli da pročitamo, ocu se na teret stavlja da je na lak način omogućeno djetetu da dođe do oružja, odnosno da nije bilo obezbjeđeno na pravi način. To krivično djelo, može da dovede i do kazne i do 12 godina. Takođe, majci se na teret stavlja, zanemarivanje djeteta. Ukoliko se bude dokazalo i ona bi mogla krivično da odgovara. Tužba se sastoji u tome, da dijete nije na pravilan način vaspitano, odnosno da je znala da dijete ide u streljanu, ali da nije reagovala. To djelo je pokrenulo niz krivičnih djela – dodala je.
Dječak se trenutno se nalazi na veštačenju i proceni u jednoj neuropsihijatrijskoj ustanovi. Prof. dr Božilović Petrović kaže da su sada moguća tri scenarija.
– Kada se završi posmatranje, Centru za socijalni rad mora da se dostavi izvještaj o kakvoj se situaciji radi kod djeteta, da li on ima neko psihičko oboljenje, da li se radi o bolesti ili poremećaju ponašanja. Najvažnija je procjena i da li njegovo ponašanje i u budućnosti može izazvati opasnost – napominje dr Božilović Petrović.
Zatvoreno liječenje
Ukoliko se ispostavi da postoji psihičko oboljenje, onda se on liječi u dječijoj bolnici do 21. godine. Nakon toga, prelazi u odgovarajuću instituciju, odnosno posebnu psihijatrijsku bolnicu, koja se kod nas nalazi u Centralnom zatvoru i tu nastavlja liječenje.
Otvoreno liječenje
Ako je u pitanju poremećaj ponašanja, onda se takvo lice smješta u odgovarajuću vaspitnu ustanovu otvorenog tipa i ima mogućnost da bude u dodiru sa spoljnim svijetom.
Vraćanje u porodicu
Treći, kao najlakši vid bi bio vraćanje u porodicu, gdje se određuje tok liječenja i način, a Centar za socijalni rad vrši nadzor i slično”, kaže prof. dr i dodaje da zakonski rok u posmatranju ne postoji.
– Ljekari će ga držati na posmatranju sve dok ne utvrde da li se radi o nekom oboljenju ili poremećaju ličnosti. Centar za socijalni rad je u stalnom kontaktu sa njima i dobijaju izvještaj koji će dati i koji će provjeravati u određenim vremenskim periodima. Oni sada stupaju na mjesto roditelja i mogu da pokrenu inicijativu za privremeno riješenje roditeljskog prava. Centar je sada veoma važan – zaključila je prof. dr Gordana Božilović Petrović.
