AUTOR: Dr Slavica Mijatović, doktor medicine
Trudnoća je stanje koje u tijelu žene izaziva brojne promjene te stvara veliko opterećenje na cijeli organizam. U tom procesu, usljed raznih unutrašnjih i vanjskih faktora, promjene mogu da poprime negativan tok te ugroze zdravlje trudnice, ali i ploda. Među najčešćim komplikacijama trudnoće su hipertenzivni poremećaji koji mogu imati ozbiljne posljedice. Ovaj tekst ima cilj da edukuje buduće roditelje te odgovori na sve nedoumice koje bi mogli imati.
Kada uopšteno govorimo o povišenom pritisku u trudnoći, koristimo termin hipertenzivni poremećaji jer postoji više vrsta hipertenzija u trudnoći. Hipertenzijom se smatra sistolni/dijastolni pritisak iznad 140/90 mm Hg.
Hipertenziju u trudnoći dijelimo na:
– Hroničnu hipertenziju – povišen pritisak koji je postojao ili je nastao prije 20. nedjelje trudnoće ili je povišen pritisak nastao nakon 20. nedjelje i zadržao se više od 6 nedjelja nakon poroda.
– Preeklampsiju – povišen krvni pritisak praćen povišenim nivoom proteina u urinu te pojava simptoma poput edema, kratkog daha, glavobolje, bola u stomaku, mučnine i povraćanja. Nakon poroda se potpuno povlači. Može biti rana preeklampsija (nastala prije 34. nedjelje) ili kasna preeklampsija (nastala nakon 34. nedjelje), koja je povoljnija jer se trudnoća nakon 34 nedjelje može završiti bez posljedica za plod.
– Eklampsiju – preeklampsija praćena epileptičnim konvulzijama. To su epizode toničkih i kloničkih grčenja, dezorijentacije i konfuzije. Srećom, pojava eklampsije je rijetka i javlja se kod samo 3 posto žena sa preeklampsijom.
– Gestacijsku hipertenziju – hipertenzija nastala nakon 20. nedjelje trudnoće, koja nema drugih komplikacija kao kod preeklampsije. Krvni pritisak se normalizuje odmah nakon poroda.
Koje žene su sklone povišenom krvnom pritisku u trudnoći?
Žene koje u trudnoću ulaze sa hroničnom hipertenzijom sklonije su skokovima pritiska te naposlijetku i preeklampsiji. Faktori koji mogu doprinijeti nastanku hipertenzije/preeklampsije u trudnoći su:
– prva trudnoća
– trudnoća kod žena mlađih od 25 godina
– gerijatrijska trudnoća (trudnice starije od 35 godina)
– gojaznost
– preeklampsija u prethodnoj trudnoći
– višestruke trudnoće
– druge bolesti poput dijabetesa, trombofilije, bolesti bubrega itd.
Nastanak eklampsije najčešće je povezan sa lošim socio-ekonomskim prilikama trudnice i sredinama gdje je zdravstveni nadzor loš jer se dobrim praćenjem trudnoće u potpunosti prevenira nastanak eklampsije.
Kako nastaje preeklampsija?
Naučna teorija o nastanku preeklampsije veže se za nepravilan razvoj posteljice, gdje dolazi do nedovoljnog protoka krvi, što stimuliše organizam majke da luči supstance koje imaju ulogu da kompenzuju smanjen protok povećanjem krvnog pritiska, usput negativno djelujući na ostale organske sisteme. Za sada ne postoji bolje objašnjenje za ovu pojavu.
Uticaj na majku i bebu
Hipertenzija u trudnoći kod majke može izazvati:
– prijevremeni porod
– abrupciju (odlubljivanje) posteljice – stanje praćeno obilnim krvarenjem koje može završiti smrtnim ishodom
– kasnije kardiovaskularne bolesti.
Hipertenzija kod majke u trudnoći kod djeteta može izazvati:
– malu porođajnu težinu usljed oslabljenog dotoka krvi i nedostatka nutrijenata za rast i razvoj ploda
– razne anomalije iz prethodno navedenih razloga
– prijevremeni porod, nerazvijenost i nezrelost novorođenčeta.
Prevencija i praćenje
Na redovnim kontrolama, trudnicama se po protokolu, pored tjelesne težine, mjeri i krvni pritisak, a savjetuje se povremeno kontrolisanje između pregleda. Ukoliko se izmjeri povišen pritisak, provodi se trodnevno mjerenje (vodi se „dnevnik tenzije“) kako bi se utvrdila dinamika. Redovno se, između ostalog, laboratorijski ispituje urin, naročito udio proteina u urinu. Ukoliko žena ulazi u trudnoću sa hroničnom hipertenzijom, terapija se revidira – ukoliko je štetna za plod, uvodi se terapija koja je dokazano bezbjedna za korištenje u trudnoći. Bitno je smanjiti/održavati prikladnu tjelesnu težinu, uvesti balansiranu ishranu (voditi računa o udjelu proteina, šećera i masti u obroku i o veličini porcije) i održavati prikladan nivo šećera u krvi u cilju prevencije hipertenzije.
Liječenje
Hipertenzija u trudnoći zahtijeva farmakološki pristup koji je bezbjedan za plod. Lijek izbora je metil-dopa ili labetalol. Može se koristiti kombinacija metil-dopa plus beta-blokator, eventualno kalcijumski antagonisti. Strogo je zabranjeno koristiti diuretike, zbog opasnosti za plod.
Kod blagih do umjerenih hipertenzija – mirovanje, ležanje na lijevom boku, unos manje soli i više tečnosti – uz terapiju je dovoljno za očuvanje zdravlja majke i ploda.
Kod težih hipertenzija, izraženijih simptoma preeklampsije, potrebna je hospitalizacija te stabilizacija trudnice lijekovima i kristaloidnim rastvorima, nakon čega se razmatra indukcija poroda.
Porođaj je u većini slučajeva lijek za hipertenziju nastalu u trudnoći, ukoliko se pritisak održavao pod kontrolom i ukoliko su se, pravilnim liječenjem i njegom trudnice, očuvali kardiovaskularni i bubrežni sistem majke.
