Vječiti dječak kako su mnogi zvali Marinka Madžgalja, rođen je na današnji dan 21. avgusta 1978. godine u Beogradu, ali je odrastao u Kotoru. Diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti, a svoje umijeće je pokazao prvenstveno kao glumac, ali i kao voditelj i pjevač.
Beskrajnu harizmu, Marinko Madžgalj pokazao je kroz mnogobrojne likove poput Safeta iz “Ranjenog orla”, doktora Koste Božića u “Grehu njene majke”, Čede Velje iz “Crnog Gruje”... Na daskama koje život znače se takođe izvanredno pokazao.
Osim glumom, publiku je očarao i kao pjevač. Grupa koju je osnovao sa Ognjenom Amidžićem, Flamingosi doživela je ogroman uspjeh. 2006. godine su sa pokojnim pjevačem Luisom otpevali duet “Ludi letnji ples” sa kojim su osvojili prvo mjesto na Beoviziji, nakon čega je trebalo da predstavljaju Srbiju na Evroviziji u Atini, ali nažalost, do toga spletom nekih drugih okolnosti nije došlo. Međutim pjesma je posla veliki hit koji se tog ljeta sluša širom regiona.
O njegovoj velikoj ljubavi sa koleginicom Dubravkom Mijatović pričali su mnogi. Par se upoznao sredinom juna 2007. godine na koktelu povodom snimanja filma “Na lepom plavom Dunavu”. Romansu su u početku krili, ljubav između njih je bila sve jača, a nakon godinu i po dana veze Marinko je zaprosio Dubravku. Sudbonosno “da” izgovorili su na tajnom venčanju. 19. novembra 2009. Kruna njihove ljubavi je ćerka Sara. Ipak, poslije sedam godina braka Dubravka i Marinko riješili su da se razvedu, a kako su mnogi pričali, “njihova ljubav je bila toliko jaka da je morala da propadne”.
Iako nisu skrivali da je bilo teško staviti tačku na takvu ljubav, glumac je nakon razvoda izjavio da “to iskustvo ne mora da bude traumatično, ukoliko su ljudi normalni“.
Marinku je 2015. godine dijagnostikovan rak pankreasa, a bolest je dugo krio od svojih najmilijih. Ubrzo je uslijedila i prva operacija, a iako je u jednom trenutku javnosti djelovalo da se njegovo zdravstveno stanje poboljšava, istina je bila nažalost suprotna. Kada su mu ljekari saopštili da mu je ostalo još tri mjeseca života, on se trudio da ih iskoristi maksimalno do posljednjeg trenutka. Snimao je seriju u Crnoj Gori, išao je na hemoterapije, borio se, i provodio svaki momenat sa svojom porodicom.
Dvadeset dana pred smrt odlučio se na važan korak kako bi ispunio svoju veliku želju – krstio se u manastiru Ostrog. Bio je veoma slab i taj čin je jedva izdržao. Ipak, dao je sve od sebe da produži svoj život kroz molitve i duhovan život. Velika želja za životom nije ga napustila do posljednjeg trenutka.
Mnogo se fizički promjenio. Djelovao je nekako umorno, iscrpljeno. Želim da ga ljudi pamte onakvog kakav je bio, lijep, veseo, nasmijan, pun života. Na kraju, nažalost, nije tako izgledao. Svi smo verovali da će se dogoditi neko čudo, da će nam Bog u tome pomoći. Pre dvadesetak dana Maki me je pozvao i rekao mi je da želi da mu budem kršteni kum. To je za mene bila velika privilegija. Nisam bio kršten, pa sam prvo ja morao da primim svetu tajnu da bih bio njegov kum. Krstio sam ga pod Ostrogom, rekao je tada glumac i njegov veliki prijatelj Dušan Kovačević.
Nije želio da ga pita šta ga je navelo da se krsti u 37. godini
– Nisam ga pitao zašto je želeo to da uradi sada. Kada je hteo da priča o nečemu, Marinko bi to radio sam, niko nije morao da ga tera. Kad ne želi o nečemu da govori, jednostavno neće. Sam mi je rekao da je osetio potrebu da se krsti. Nismo razgovarali o njegovoj bolesti. To nije želio, nismo razmišljali o kraju. Pričali smo o planovima, šta je sve pred nama i koje ćemo još snove ostvariti, rekao je tada glumac i dodao:
Znam da ga sada čuvaju anđeli i da će tamo, kao i svuda prije, napraviti dobru atmosferu. Neka sada i oni malo osjete kako je dobro imati ga. Uostalom, i on zna da se jednog dana moramo ponovo sresti.
Nažalost, 26. marta 2016. godine izgubio je borbu. Sahranjen je 29. marta na Novom bežanijskom groblju uz zvuke pjesama “Jedan dan života”, “Mama Huanita”, “Bolujem ja”, “Tiho noći”, “Na te mislim”, “Što se bore misli moje”, prenosi Mondo.
