Ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini priznaje da je vrijedno radnio na sprovođenju ciljeva spoljne politike svoje države i da nije uradio sve što je planirao. Pred kraj svoje misije u BiH ispričao je svoje viđenje stvari u zemlji.
Marfi je u intervjuu za Nezavisne novine najavio da uskoro napušta radno mjesto u Sarajevu i da će ga vjerovatno zamijeniti Daglas Džons. Ambasador SAD u BiH smatra da se spoljna politika njegove zemlje neće promijeniti da i da je jasno definisana već 30 godina.
“Ne mogu predvidjeti budućnost i nije ni prikladno da ja komentarišem šta će administracija koja još nije ni preuzela ovlaštenja uraditi. Ali mogu reći sljedeće. Mi imamo ključne strateške interese u Evropi i na zapadnom Balkanu i u BiH. Ja sam jasno govorio o njima i ponavljao dok sam ovdje – podržavamo teritorijalni integritet, suverenitet i multietnički karakter ove zemlje, i želimo da BiH bude integrisana u evroatlantske institucije. To je politika SAD već 30 godina i uživala je dvostranačku podršku u Americi od predsjednika Klintona, predsjednika Buša, predsjednika Obame i prvog Trampovog mandata i za vrijeme administracije predsjednika Bajdena. Mislim da vam to govori o tome koji su naši ključni strateški interesi i ne vidim da se oni mijenjaju. Mislim da će oni ostati u centru i fokusu američke politike prema BiH“, rekao je Marfi.
Za sebe kaže da je marljivo radio na sprovođenju ciljeve spoljne politike predsjednika SAD, ali da nije postigao sve što je želio. Ciljevi te politike, po Marfijem riječima su teritorijalni integritet, suverenitet, multietnički karakter BiH i evroatlantske integracije. Kao prijetnju politikama i ciljevima on vidi predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, kojeg je više puta spomenuo. Marfi tvrdi da “Dodik treba prestati s blokadom Plana rasta za zapadni Balkan” i narativom da državna imovina pripada entitetima.
“To ne mora sve biti u rukama države, ali netačno je da ta imovina pripada entitetima na način kako to tvrdi Dodik da pripada RS. Dakle, treba državni zakon koji će regulisati taj proces. Oni su to mogli dogovoriti 2008, 2009, 2010… Oni sada to trebaju riješiti, to će pomoći s investicijama. Pitanja titulara, vlasništva, to će osloboditi ekonomski potencijal oba dijela, i Federacije i Srpske. To je u svačijem interesu”.
Kao poseban problem i nezavršen posao Marfi ističe pitanje “južne interkonekcije”, odnosno spora oko nadležnosti za izgradnju gasovoda kojim bi američki gas koji stiže u Hrvatsku trebalo da se doprema u Bosnu i Hercegovinu.
“Ja razumijem interese da se osigura da su Hrvati involvirani u projekat i to je takođe bilo važno. Ali ako se vratimo na početak ove priče, zakon koji je usvojen prije nekoliko dana je napisan uz učešće HDZ BiH, prošao je Vladu u kojoj su ministri iz HDZ BiH i prošao je u Parlamentu uz glasove HDZ BiH. Jako teško mi je shvatiti kako projekat može imati podršku HDZ BiH, bili su uključeni u izradu nacrta i usvajanje, a onda neko ustane i meni i cijeloj javnosti kaže da to ne uvažava interese Hrvata i misli da su parlamentarci i članovi Vlade iz HDZ-a glupi. Ja mislim da su oni tačno shvatili šta su radili – čuvali su interese svojih birača. I onda g. Čović odlučuje da svoje interese stavi na prvo mjesto dajući užasne tvrdnje o tom zakonu da HDZ BiH nije bio uključen u njegovu izradu. To radi da bi osigurao otvaranje kompanije koja bi radila za njegove lične političke i ekonomske koristi, dao nagradu svojim prijateljima i kaznio svoje neprijatelje. To nije osoba koja je zainteresovana za interese Hrvata, nego osoba koja je zainteresovana za svoje interese. Ja se pitam, i svi bi trebalo da se pitaju, zašto on to radi?“, rekao je Marfi.
Marfi takođe ne opravdava ni “neodgovornu retoriku g. Bakira Izetbegovića i sličnih da se mora stvoriti unitarna BiH”.
“Mi ne podržavamo ukidanje entiteta i mi i dalje podržavamo okvir koji je Dejton postavio”, rekao je.
Osvrnuo se na neuspješan pokušaj ustavnih reformi u BiH iz 2006. godine poznat kao “aprilski paket”. Poznato je da je ovaj dogovor koji je smanjivao nadležnosti entiteta u korist BiH srušen glasovima poslanika stranke Harisa Silajdžića.
“Ono što je Silajdžić uradio obaranjem aprilskog paketa je bilo užasno. On je odbacio najbolju priliku za značajne i svrsishodne reforme koja se pojavila u postratnoj istoriji ove zemlje, tražeći savršeno umjesto dobrog. Da je taj paket usvojen, bili biste blizu članstva u EU, a OHR bi bio zatvoren. Umjesto toga, danas smo tu gdje jesmo…Nakon što je EU odustala od policijske reforme međunarodna zajednica je donijela odluku da je preuzimanje lokalne odgovornosti dovoljno da se provedu reforme. Narednih 20 godina smo vidjeli šta se desilo kada se međunarodna zajednica povuče i ne igra veliku ulogu. Nije bilo napretka. Etnonacionalizam sada je gori nego 2006-2009. kada sam ja bio ovdje”, misli Marfi.
Njegov stav je “taj eksperiment” (odgovornost lokalnih političara za reforme) propao i da međunarodna zajednica mora imati aktivniju ulogu, uključujući EU, da se drži svojih uslova.
“To uključuje i OHR, zemlje poput SAD i UK i drugih da insistiraju na odgovornosti aktera koji su angažovani u antidejtonskim aktivnostima, korupciji i drugim ponašanjima koja su prijetnja stabilnosti BiH”, zaključak je Majkla Marfija.
