Kao specijalista psihijatrije s dugogodišnjim iskustvom, susrećem se s mnogim oblicima depresije u svojoj praksi. Najčešći oblik depresije s kojim se susrećemo je veliki depresivni poremećaj, poznat i kao klinička depresija.
Ovaj oblik depresije utiče na način kako osoba osjeća, razmišlja i obavlja svakodnevne aktivnosti kao što su spavanje, jedenje ili rad.
Simptomi velikog depresivnog poremećaja uključuju trajni osjećaj tuge ili praznine, gubitak interesa ili uživanja u aktivnostima koje su nekada bile zadovoljavajuće, promjene u težini ili apetitu, poremećaje sna kao što su nesanica ili hipersomnija, umor i nedostatak energije,osećaj bezvrijednosti ili prekomjerne krivnje, poteškoće u koncentraciji ili odlučivanju, te misli o smrti ili samoubistvu.
Primjer iz prakse koji mi ostaje u sjećanju je tridesetogodišnji muškarac koji je došao na konsultacije zbog osjećaja teške melanholije koji je trajao više od godinu dana. Bio je izrazito uspješan u svojoj karijeri, ali je izgubio svaki interes za posao koji je nekada volio.
Počeo je zanemarivati svoje hobije i socijalne kontakte, doživljavao je teškoće sa spavanjem i suočavao se s hroničnim umorom.Osjećao je snažan osjećaj krivnje iako nije bilo jasnog razloga za to. Njegova sposobnost za rad bila je značajno narušena, što je dodatno pojačalo njegov osjećaj neadekvatnosti i beznađa. Kroz pažljivu evaluaciju i individualni tretman, koji je uključivao kombinaciju medikamentozne terapije i psihoterapije, ovaj pacijent je postepeno počeo oporavak. Njegov slučaj ističe važnost ranog prepoznavanja simptoma i traženja stručne pomoći.
Tipičan primjer iz moje prakse je bila tridesetpetogodišnja žena koja se počela povlačiti iz društvenog života, osjećajući se konstantno umornom i bezvoljnom. Njezina ranija strast za slikarstvom polako je nestala, a apetit joj se toliko promijenio da je izgubila znatno na težini. Iako je imala uspješnu karijeru,počela je izražavati sumnje u svoje sposobnosti i osjećati se kao teret svojoj porodici. Ovi simptomi su eskalirali do tačke gdje je razmišljala o samoubistvu kao izlazu iz situacije.
Upravo takvi slučajevi zahtijevaju duboko razumijevanje i brigu, i kao specijalista, posvećujem se pružanju podrške pacijentima putem terapije, medikacije i drugih oblika tretmana kako bih im pomogao da povrate kontrolu nad svojim životima.
Za kraj, podsjetimo se citata o depresiji koji se pripisuje američkom predsjedniku Abrahamu Linkolnu, koji je navodno rekao: “Melanholija mi je poznata pratilja.”
Linkoln je bio poznat po svojoj sklonosti ka dubokoj introspekciji i razmišljanju, što neki istoričari tumače kao znakove borbe s depresijom.
(Autor je specijalista psihijatrije)
