Vladimir Kecmanović, otac dječaka-monstruma, bio je potpuno svjestan u kakvu bezosećajnu zvijer može da izraste njegov sin Kosta (14).
Učio ga je da gađa u mete u obliku koncentričnih krugova i silueta ljudi, da puni okvir, zatim kako da stoji i diše prilikom korišćenja vatrenog oružja. U tri navrata ga je vodio u Streljački klub Partizan praktikal šuting i jednom u otvoreni prostor u etno-selu Gostoljublje u Mionici.
Takođe, oružje sa šest okvira i municijom nije držao u metalnom sefu s ključem i ostavio ga je na izvol'te dječaku. Uz to, on uopšte nije provjeravao da li su mu pištolji i municija u neobezbjeđenom koferu, odakle ih je Kosta uzeo još 1. maja i prebacio u školski ranac.
U Vladimirovom telefonu nađena je i poruka iz streljane prijatelju kom se hvalio.
– Vidi kako mali dobro puca, gađa kao specijalac – napisao je Vladimir i dodao:
– On je moj mali Legija.
Tim više čude njegove izjave zatvorskim čuvarima da je poslije zločina “mrtav čovjek”, kao da nije svjestan da je svojim suludim ponašanjem direktno doprinio masakru kakav Srbija ne pamti.
Očigledno pritisnut grižom savjesti ili možda iz perfidnih razloga, tražio je da mu sveštenik dođe u zatvor da bi se ispovjedio i izbacio iz sebe sve što ga muči.
Posjeta je uslijedila usred noći, a naš dobro obavješteni izvor iz istrage otkriva detalje.
– Vladimir je nedavno povjerio prijatelju neke stvari koje ga more i pitanja koja mu se stalno vrte po glavi, a na koja nema odgovor. Tako rastrojen, odlučio je da podnese zahtjev da razgovara sa sveštenim licem, što mu je nakon nekoliko dana i omogućeno. U posjetu mu je došao otac Grigorije Marković i Kecmanović je s njim razgovarao otprilike tri sata. Pričao je o greškama koje je pravio u odgajanju Koste, o poslu, kao i o svojim osjećanjima nakon masakra koji je počinio njegov sin. Takođe, spominjao je i suprugu Miljanu – ispričao je naš sagovornik.
On navodi i da je zahtjev Vladimira Kecmanovića iznenađujući, s obzirom na činjenicu da nije neko ko je toliko bio privržen vjeri.
– Navodno, oduvijek je vjerovao u boga, ali nije to bilo toliko izraženo. Nije se ispovjedao niti je stalno posjećivao crkvu i upravo zato je sve iznenadio njegov zahtjev jer se sad, nakon svega, okrenuo bogu i molitvi. Vjerovatno u tome vidi spas ili, jednostavno, želi sebe da prikaže kao žrtvu – istakao je naš sagovornik.
