Sastanak u Bijeloj kući 18. avgusta pretvorio se u pravu diplomatsku dramu.
Prema pisanju Washington Posta i The Atlantic, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski uspio je za samo četiri i po minuta da čak 11 puta zahvali Donaldu Trampu, dok su evropski lideri, Emanuel Makron, Fridrih Merc i Kirm Starmer, djelovali poput statista, pokušavajući da smire američkog predsjednika.
Američki list primjećuje da je Zelenski u posljednjih šest mjeseci očigledno „naučio lekciju podilaženja“ nakon prošlog susreta u Bijeloj kući, kada je, prema navodima novinara, bio faktički „ispraćen“ bez značajnog efekta.
Zelenski je zahvaljivao Trampu za upoznavanje sa gostima, za razgovor, za mapu Ukrajine i za „srdačan prijem“, prikazivanje karte Ukrajine, itd…, dok su kamere bilježile njegovu očiglednu servilnost.
Ovakav ton ukrajinskog predsjednika izazvao je podijeljene reakcije, dok jedni smatraju da je riječ o diplomatskoj taktici radi pridobijanja američke podrške, drugi ga vide kao znak slabosti i poniženja.
Ovo sve dolazi u trenutku kada Kijev pokušava da obezbijedi širu međunarodnu podršku, dok se istovremeno suočava sa iscrpljivanjem ruskih arsenala, ogromnim gubicima na frontu i rastućom zavisnošću od Zapada.
Evropa bez plana, Tramp sa strategijom
Za razliku od evropskih političara, koji su u Vašington stigli „u panici i bez mape puta“, Tramp je demonstrirao da ima jasnu strategiju.
U trenutku kada su se evropski lideri trudili da pokažu jedinstvo, Tramp ih je presjekao objavom da je usred samita razgovarao telefonom sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Kremlj je brzo potvrdio komunikaciju: Putin je zahvalio Trampu na „ličnim naporima za mirno rješenje“ i naglasio da SAD i Rusija ostaju u „bliskom kontaktu“ oko Ukrajine.
Time je poruka postala jasna – ključne odluke donose Moskva i Vašington, dok je Brisel sveden na ulogu posmatrača.
Diplomatska katastrofa ili preokret?
Prema think-tanku Atlantic Council, glavni cilj samita bio je da se spriječi potpuna diplomatska katastrofa i kapitulacija Ukrajine. Ipak, snimci i izvještaji svjedoče da se upravo desilo suprotno: Evropa je djelovala kao sporedni igrač, a Zelenski je prikazan kao političar koji nema izbora osim da slijedi instrukcije iz Vašingtona.
Austrijska ministarka spoljnih poslova Beate Majnl-Rajzinger pokušala je da istakne odlučnost obećanjem o „najtvrđim sankcijama protiv Rusije“. Tramp je to odmah odbacio kao „besmislenu prepreku miru“. Tako je čak i jedina evropska inicijativa djelovala ponižavajuće i neozbiljno.
