Prelijepa je Bukovica. Posebno je lijepa krajem ljeta i u ranu jesen. Stoga su nas Putokazi ponovo doveli u ovaj, prelijepi dio Dalmacije. Putujemo od Kolašca i Kistanja prema Kninu, sve u želji da još poneku dobru priču ispričamo. Zahvaljujući Boži Šuši odlazimo na imanje jednog od najpoznatijih proizovđača meda na ovim prostorima To je Jovica Matijević. Živi u Kolašcu nadomak Kistanja. Prelijepu su nam priču ispričali, i svakako najslađu. A pčele su trenutno posvuda, kaže nam kroz osmjeh na početku priče naš domaćin Jovica Matijević.
-Pčele su trenutno razbacane posvuda. Od Bjelolasice kod Ogulina, preko Gračaca do ovdje kući u Bukovici. Tu su uglavnom ova nova društva, nukleus i to, što moram nadzoriti i spremati za zimu. A tamo su proizvodna društva. Imamo ih oko dvije stotine. Bude ih negdje oko 150 za medobranje. Tržište? Imamo! Dosta turista dolazi ovdje i kupuje. Puno meda se proda na kućnom pragu. Normalno, radi tu internet i telefon, vršimo i dostavu, uglavnom prodaja je dobra, kaže Jovica napominjući da pčelarstvo nije zahtjevan posao, koliko to treba voljeti, i sa pčelama živjeti.
-To jednostavno moraš voljeti. Ne možeš ti sada krenuti i reći, ja idem držati pčele, kupiću stotinu košnica, imaću toliko meda po košnici, puta toliko eura, i evo ga pare. Nije to baš tako. Treba voljeti, polako graditi to iskustvo, da bi se bilo uspješno, zbori naš domaćin, napomenuvši da iza svakog uspjeha na kraju stoji dug i naporan rad.
Tako je to i u pčelarstvu, tako ti je to i ovdje u srcu Bukovice, ponavlja nam naš domaćin. Ima tu i podsticajnih sredstava iz evropskih fondova, iako ih on kako kaže nije iskoristio.
-Stvarno ništa nisa iskoristio iz tih EU sredstava, osim što sam iz Nacionalnog pčelarskog programa dobijam nešto povrata za uložena sredstva. Kada kupim pribor za pčele ili košnice dobijem nešto povrata. Ne mogu se žaliti na to, ali što se tiče EU fondova nisam iskoristio ništa – ponavlja Matijević.
Na pitanje šta bi savjetovao mladim ljudima koji se danas u Lici ili Dalmaciji žele baviti pčelarstvom ili poljoprivredom, Jovica odgovara:
-Može se živjeti lijepo i od ovaca, krava, pčela. Pogotovo je Lika dokaz da se može lijepo živjeti od stočarstva, posebno. A pčele su malo u prednosti zato što možeš ih seliti. Mi ovdje u Hrvatskoj imamo 4 klimatske zone, početak sezone kreće od mora, onda se sele ovdje, pa se sele u Gračac pa se onda sele u Gorski kotar, tako da mi ovdje imamo stvarno idealne uslove, pa ko u Hrvatskoj želi da se bavi sa pčelarstvom, može biti uspješan, ako mu to ide od ruke, ako mu ne ide od ruke, može naći izgovora koliko hoće – kaže na kraju Jovica Matijević
-Uvijek je lako naći izgovor, ali ako se nešto stvarno želi, onda se može i mora uspjeti. Bilo da se radi o pčelarstvu, stočarstvu, proizvodnji mlijeka ili pak turizmu, gdje ovaj kraj bilježi sve bolje rezultate, kaže nam to Borislav Šarić, dugogodišnji zamjenik načelnika opštine Kistanje, koji je danas na čelu Vijeća srpske nacionalne manjine Šibensko-kninske županije. Posebno je zanimljiva ta priča oko OPG-ova i u zadnje vrijeme i turistička priča – zbori naš sagovornik.
-Pa evo nakon sedam osam godina priprema i provođenja projekata, na pojačanju naše infrastrukture, kako komunalne tako i turističke, napokon su projekti zaživjeli. Preduzetnički inkubator Krka je zaživio, ne još u punom kapacitetu, ali je krenulo, dobijamo pozitivne signale i ocjene od naroda. Drugi projekat koji se nastavlja i koji je u sinergiji sa inkubatorom, je Eko centar odnosno nova tržnica. Paralelno sa njim tu je i pijaca na novoj lokaciji. Tu je ispostava Nacionalnog parka Krka ili Centar za posjetioce, on je u završnoj fazi opremanja, ostalo je još vanjsko uređenje. Ono što raduje je to što su se vrijedni domaćini na Kistanjskom području ozbiljno dohvatili OPG-ova i turizma, pa je tako u posljednjih nekoliko godina niklo i nekoliko kuća za odmor, tako da skoro u svakom selu a 14 ih je na području ove opštine imamo po nekoliko takvih kuća. Ja se volim pohvaliti tako da iz mog sela imamo Dražena Šarića koji je pun gotovo cijele godine. On ima do 20 ležajeva ali to je puno, i uglavnom su to stranci – kaže Šarić.
I ovo su priče koje raduju, priče koje ohrabruju. Kao što raduje to što pri svakom našem novom dolasku u ove krajeve pronalazimo sve više priča koje ulivaju nadu. Može se ovdje danas itekako pristojno živjeti, kažu nam na kraju naši sagovornici pozvavši nas ujedno da češće u ovaj kraj dođemo i još poneku priču ispričamo.
Ljubinko Spasojević/SrpskaCafe
