Od Ukrajine preko imigracije do klime, američki predsjednički izbori će uticati na milione ljudi izvan američkih granica – ko god da pobjedi.
Ankete pokazuju da bi bivši predsjednik Donald Tramp mogao da obezbjedi drugi mandat na novembarskim američkim predsjedničkim izborima, ali je razlika između dva kandidata suviše mala da bi to moglo sa sigurnošću da se tvrdi.
Ko god da pobjedi, rezultati će se osjetiti širom svijeta, utičući na živote miliona ljudi izvan američkih granica.
Tramp, čija bi kandidatura trebalo da bude potvrđena na nacionalnoj konvenciji republikanaca u julu, ne otkriva uvijek sve detalje o vlastitim planovima.
Ali očigledno je da postoje mnoge oblasti u kojima će njegova politika razlikovati od politike sadašnjeg predsjednika Džozefa Bajdena.
Evo nekih od njih.
Hoće li Tramp nastaviti da podržava Ukrajinu?
Donald Tramp odavno kritikuje američku vojnu pomoć Ukrajini, koja se mjeri milijardama dolara od početka ruske specijalne vojne akcije iz 2022. godine.
Tramp, koji je javno hvalio ruskog predsjednika Vladimira Putina dok je bio na vlasti, zarekao se da će okončati rat “u roku od 24 časa” ako bude bio izabran.
Nije pojasnio kako, ali je ovaj komentar izazvao zabrinutost da će zahtjevati od Ukrajine da se odrekne dijela teritorije u korist Rusije.
Njegovi republikanski sljedbenici odlagali su mjesecima usvajanje prijedloga zakona u Kongresu, koji obuhvata 60 milijardi dolara vojne pomoći Kijevu, mada on nije govorio mnogo o njemu kad je konačno odobren u aprilu.
Jedan od njegovih saveznika, mađarski premijer Viktor Orban izjavio je da Tramp “neće dati ni paru” Ukrajini ako bude bio izabran, pošto je posjetio bivšeg američkog predsjednika na Floridi u martu.
“Neću dati ukoliko Evropa ne bude počela da daje istom mjerom”, rekao je Tramp za časopis “Time” upitan za Orbanov komentar.
On je rekao da će “pokušati da pomogne Ukrajini”, ali da Evropa “ne plaća jednak danak”.
Smanjenje vojne pomoći dobro prolazi kod republikanskih glasača.
U anketi “Pew research center”, objavljenoj 8. maja, 49 odsto anketiranih republikanaca reklo je da Vašington troši previše na Ukrajinu, za razliku od 17 odsto demokratskih glasača.
Mišel Bentli, stručnjakinja za međunarodne odnose na Kraljevskom univerzitetu Holovej u Londonu, kaže da Trampove poruke možda već ostavljaju traga, jer bi Putin sada “mogao da bude osokoljen” mogućnošću Trampove pobjede.
Hoće li Tramp izvući SAD iz NATO?
Organizacija Sjevernoatlantskog sporazuma (NATO), vojni savez sastavljen od 32 zemlje, među kojima su SAD, Velika Britanija, Njemačka i Francuska, jedan je od najvećih trnova u Trampovom oku.
Kao predsjednik, on je često prijetio da će povući SAD iz saveza ako druge članice na budu ispunile dogovoreni cilj o trošenju dva odsto bruto nacionalnog proizvoda (BDP) na odbranu.
Prema pravilima NATO, napad na bilo koju zemlju članicu smatra se napadom na sve zemlje iz bloka.
Ali u februaru ove godine, Tramp je rekao da ne bi branio zemlju koja “nije platila” i da bi ohrabrio Moskvu da “joj radi šta god joj padne na pamet”.
U kampanji na njegovoj internet stranici stoji da je njegov cilj “fundamentalno preispitivanje” svrhe i misije NATO.
Mišljenja su podijeljena oko toga da li bi on stvarno povukao SAD iz saveza.
Čak i ako Amerika ne istupi iz saveza, Tramp može da “podrije” ovu organizaciju, smatra Ed Arnold iz londonske grupe stručnjaka za odbranu, Kraljevski institut ujedinjenih službi.
To bi mogao da učini smanjenjem američkih trupa u Evropi ili uslovljavajući američki odgovor ako Rusija izvrši invaziju na neku članicu NATO, objašnjava.
Tramp obećava masovne deportacije
Trampov predsjednički mandat bio je obilježen agresivnom imigrantskom politikom, a on se zarekao da će ići korak dalje ako se vrati u Bijelu kuću.
Izjavio je da će prvog dana “početi najveću domaću operaciju deportacije u američkoj istoriji”.
Republikanac se zarekao i da će ukinuti državljanstvo po pravu rođenja za djecu migranata bez dokumenata i da će povesti rat protiv meksičkih narko-kartela.
Prošle godine je nagovijestio da će proširiti vlastitu izuzetno kontroverznu zabranu putovanja za ljude iz nekoliko velikih muslimanskih zemalja.
“Pored toga što želi da deportuje milione imigranata bez dokumenata, od kojih mnogi žive u SAD decenijama, Tramp želi da smanji čak i legalnu imigraciju”, kaže Doris Majsner, bivša komesarka ukinute američke Službe za imigraciju i naturalizaciju, a sada stručnjakinja u vašingtonskom Institutu za migracionu politiku.
Trampova internet stranica ističe da je, dok je bio na vlasti, ukinuo američki program za olakšanje povratka izbjeglica u društvo, a ona kaže da će vrlo vjerovatno to pokušati da uradi ponovo.
Majsner vjeruje da će se bivši predsjednik na kraju suočiti sa pravnim preprekama što se tiče njegovih planova, kao što se to desilo i tokom njegovog prvog mandata, kad su sudovi intervenisali kod odluka kao što su zabrana putovanja.
Takođe, njegov plan o deportaciji “sudariće se sa realnošću da federalna vlada nema resurse da hapsi i uklanja ljude ni približno u onim brojkama koje Tramp obećava”, dodaje ona.
Bajden je obećao “humaniju” politiku o imigraciji i ukinuo je ili povukao nekoliko graničnih mjera iz Trampovog doba.
Ali ankete pokazuju da su glasači i na ljevici i na desnici zabrinuti zbog obima imigracije, zbog čega mu ne preostaje ništa drugo nego da održava delikatnu ravnotežu.
U junu je izdao sveobuhvatno naređenje koje omogućava zvaničnicima da brzo uklone migrante koji uđu u SAD ilegalno bez obrade njihovog zahtjeva za azil.
Dvije nedjelje kasnije, donio je mjeru koja štiti od deportacije stotine hiljada supružnika američkih državljana koji nemaju dokumente.
Hoće li Tramp nastaviti da podržava Izrael?
Tokom njegovog predsjedničkog mandata, Tramp je bio glasni pristalica Izraela i njegove desničarske vlade.
Najavio je da će SAD priznati Jerusalim kao glavni grad Izraela, pogazivši decenije zvanične američke politike, i preselio je američku ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalim.
Oba poteza, koje Bajden u međuvremenu nije poništio, Palestinci su doživjeli kao zauzimanje strane po izuzetno osjetljivom pitanju statusa Jerusalima.
Trampova vlada je pružala podršku jevrejskim naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali, koje ogromna većina međunarodne zajednice smatra nelegalnim prema međunarodnom pravu, iako to Izrael osporava.
Njegova administracija je takođe posredovala u sporazumima koji su normalizovali odnose između Izraela i četiri zemlje Arapske lige – Bahreina, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Sudana i Maroka.
Međutim, neki smatraju da je on ljuti na Benjamina Netanjahua od američkih predsjedničkih izbora 2020. godine, kad je izraelski premijer zvao da čestita Bajdenu pobjedu dok je Tramp još osporavao rezultate.
Poslije napada od 7. oktobra, Tramp je rekao da Netanjahu “nije bio spreman” za Hamasove napade i nazvao Hezbolah, militantnu islamističku grupu u Libanu “pametnom”, izazvavši bijes među republikancima koji podržavaju Izrael.
On nastavlja da ističe vlastitu podršku Izraelu tokom prethodnih godina, ali sada tvrdi da ova zemlja “mora da završi ono što je započela” protiv Hamasovih ekstremista u Gazi.
I to mora “završi brzo”, zato što “gubi PR rat”, smatra.
Za časopis “Time” je rekao da bi u ratu Irana i Izraela on “štitio Izrael”, ali nije iznio previše detalja o tome kako bi se borio protiv Irana.
Kao predsjednik, izvukao je SAD iz nuklearnog sporazuma sa Iranom, pojačao sankcije i odobrio napad u kom je stradao najmoćniji iranski vojni komandant Kasem Sulejmani.
Hoće li Tramp pojačati pritisak na Kinu?
Dok je bio na vlasti, Tramp je pokrenuo ljuti trgovinski rat sa Kinom.
Ako bude bio reizabran, predložio je takse od više od 60 odsto za ovu zemlju.
Prošle godine je takođe govorio o “agresivnim novim ograničenjima” kako bi “zaustavio sve buduće kineske kupovine” infrastrukture u SAD u vitalno važni sektorima kao što su energetika i telekomunikacije.
I dok rastu tenzije u Južnom kineskom koru i oko Tajvana, neki iz njegovih krugova žele da se američka bezbjednosna politika više usredsredi na Kinu.
Eldridž Kolbi, savjetnik Ministarstva za odbranu tokom Trampove administracije, postao je uticajan glas po pitanju bezbjednosti u republikanskim redovima i viđen je za mjesto u Trampovoj administraciji.
Ovaj konzervativni intelektualac dio je grupe republikanaca koji žele da Peking postane glavni prioritet za Vašington u inostranstvu.
“Ne treba naprosto da okrenemo leđa Ukrajini, ali podrška njima ne treba da bude naš prioritet kad je Kina mnogo veća prijetnja po američke interese od Rusije”, kaže Kolbi.
On dodaje da je siguran kako je Tramp toga “savršeno svjestan”.
Tajvan je samostalan i doživljava sebe kao udaljenog od kineskog kopna, sa vlastitim ustavom i demokratski izabranim liderima.
Ali Peking ga doživljava kao odmetnutu pokrajinu, koja će se kad-tad naći ponovo pod okriljem Pekinga, i ne isključuje upotrebu sile da bi povratio ostrvo.
SAD je istorijski namjerno bio dvosmislen po pitanju kako bi reagovao da Kina izvrši invaziju na Tajvan, iako je Bajden bio najeksplicitniji od svih dosadašnjih američkih lidera rekavši da bi ga SAD branile.
Tramp je odbio da kaže šta bi on radio.
On, međutim, jeste izazvao protest Kine poslije izborne pobjede iz 2016. godine, kad je primio telefonski poziv sa čestitkama predsjednika Tajvana, prekinuvši višedecenijsku američku politiku neodržavanja diplomatskih odnosa.
Šta je sa životnom sredinom?
Kao predsjednik, Tramp je povukao SAD iz Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama iz 2015. godine.
Bajden je poništio taj potez, a na internet stranici Trampove kampanje stoji da će on ponovo izaći.
Zariče se da će “bušiti, bebo, bušiti” naftu, obećavši jeftiniju energiju.
Na njegovoj internet stranici takođe stoji da će zaustaviti “frivolno parničenje” ekologa, ukinuti subvencije za energiju vjetra, smanjiti porez proizvođačima nafte, gasa i uglja, i povući regulativu u vezi sa emisijom vozila koju je usvojio Bajden.
Ne postoje dvojica predsjednička kandidata koja su bila udaljenija po pitanju klime u posljednjih 30 godina, kaže profesor Dejvid Dž. Viktor, ekspert za klimatske promjene sa Kalifornijskog univerziteta u San Dijegu.
Profesor Viktor, koji je i bivši vodeći autor Međuvladinog panela o klimatskim promjenama UN-a (IPCC), kaže da bi Trampova pobjeda bila “katastrofa” za postojeće klimatske ciljeve američke vlade.
“On bi otuđio naše saveznike… tako da već vlada velika panika”, kaže on.
Doktor Sajmon Evans, zamjenik urednika uticajne internet stranice za klimatske promjene Karbon brif, kaže da je “vrlo malo vjerovatno” da će SAD uspjeti da ostvare međunarodna obećanja iz klimatskog domena ako se Tramp vrati u Bijelu kuću.
On je koautor studije koja zaključuje da SAD takođe vrlo vjerovatno neće uspjeti da ostvare te ciljeve ni pod predsjednikom Bajdenom, ali sa mnogo manjom razlikom.
Bajden je uložio rekordnih 300 milijardi dolara u čistu energiju i klimatske inicijative preko njegovog Zakona o smanjenju inflacije.
Ali neki klimatski aktivisti se protive mjerama koje je preduzeo da bi pojačao proizvodnju nafte i gasa, među njima naftni projekat Vilou na Aljasci.
“Mislim da Bajden radi onoliko koliko može”, kaže profesor Viktor.
“On je dao odvažna obećanja da će smanjiti emisije koje sasvim sigurno nećemo uspjeti da ostvarimo. Ali nema nikakve sumnje da je njegova administracija uradila više po pitanju klimatske politike nego bilo koja druga u istoriji”, prenosi “b92”.
Nezavisne
