Dok mnogi mladi i obrazovani ljudi nakon završetka fakulteta priliku za profesionalno usavršavanje traže izvan Bosne i Hercegovine, Draženka Topola odlučila je da ostane u Republici Srpskoj i nastavi da gradi svoju karijeru upravo ovdje. Zaposlena je u JU Dom za lica sa invaliditetom u Prijedoru, gdje obavlja finkciju glavne medicinske setre, kao i asistenta na Visokoj medicinskoj školi u Prijedoru.
Rođena je 11. januara 1981. godine u Zavidovićima, a 2023. godine završila je prvi ciklus akademskih studija na studijskom programu Zdravstvena njega, sa ostvarenih 240 ECTS bodova, čime je stekla akademsko zvanje diplomirani medicinar zdravstvene njege, a potom odbranila Master rad na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu na katedri za Zdravstvenu njegu.
Posebnu vrijednost njenom profesionalnom putu daje istraživački rad kojim se bavila jednom naizgled jednostavnom, ali u praksi veoma važnom temom – koliko pacijenti zaista razumiju jezik kojim im zdravstveni radnici objašnjavaju njihovo zdravstveno stanje i liječenje.
Prema pregledu dostupne literature obuhvaćene istraživanjem, ovaj rad se izdvaja kao jedini rad koji se direktno bavi razumijevanjem medicinskog žargona na prostoru Bosne i Hercegovine i Srbije.
Kada stručni jezik postane prepreka između pacijenta i zdravstvenog radnika
Medicinski žargon je sastavni dio svakodnevnog rada zdravstvenih profesionalaca. Termini, skraćenice i stručni izrazi omogućavaju bržu i precizniju komunikaciju među ljudima koji rade u istoj struci.
Problem nastaje kada isti jezik pređe granicu zdravstvene ustanove i postane način komunikacije sa pacijentom.
Riječi koje su zdravstvenom radniku potpuno jasne pacijentu mogu biti zbunjujuće, nejasne ili čak navesti na pogrešan zaključak.
Jedan od primjera je riječ „progresija“. U svakodnevnom govoru progresija uglavnom ima pozitivno značenje – napredak, poboljšanje ili razvoj. Međutim, kada ljekar govori o „progresiji tumora“, riječ označava napredovanje bolesti.
Upravo ovakve situacije mogu stvoriti ono što se u literaturi opisuje kao svojevrsna „žargonska rupa“ – zdravstveni radnik pretpostavlja da govori jednostavnim jezikom jer je njemu termin poznat, dok pacijent zapravo ne razumije poruku.
Šta sve spada u medicinski žargon?
Istraživanje ukazuje da medicinski žargon nije ograničen samo na komplikovane latinske ili stručne termine.
U literaturi se izdvaja sedam oblika žargona koji se mogu pojaviti u komunikaciji sa pacijentima.
Tu su tehnički termini koje osoba bez medicinskog obrazovanja vjerovatno nikada nije čula, poput određenih naziva bolesti i laboratorijskih parametara, zatim akronimi i skraćenice, poput EKG-a, ali i riječi koje jesu poznate široj populaciji, ali u medicinskom kontekstu imaju drugačije značenje.
Postoje i nepotrebno komplikovani sinonimi, eufemizmi poput izraza „sjena na plućima“, ali i izrazi koji mogu imati osuđujuću konotaciju.
Problem nije samo u tome što pacijent neku riječ ne zna. Mnogo veći problem nastaje kada misli da je razumio, a zapravo je poruku protumačio pogrešno.
Takav nesporazum može uticati na pridržavanje terapije, odluke o liječenju i odnos pacijenta prema zdravstvenom sistemu.
Stariji i ljudi sa sela među najugroženijima
Jedan od najvažnijih zaključaka istraživanja jeste da razumijevanje medicinskog žargona nije jednako među svim ispitanicima.
Rezultati ukazuju da mlađi, obrazovaniji ispitanici i oni koji žive u urbanim sredinama statistički značajno bolje razumiju medicinske termine.
Nasuprot tome, najniži nivo razumijevanja zabilježen je kod starijih ispitanika, posebno onih iz ruralnih sredina.
To ne znači da je problem jednostavno u nedostatku znanja pacijenta. Naprotiv, istraživanje ukazuje na mnogo dublji problem – dostupnost informacija, iskustvo sa zdravstvenim sistemom, korištenje digitalnih izvora, ali i spremnost pacijenta da pita kada nešto ne razumije.
Posebno je zabrinjavajuće što dio pacijenata zna da nije potpuno razumio ono što mu je zdravstveni radnik rekao, ali ipak ne traži dodatno objašnjenje.
Razlozi mogu biti različiti – od stida i straha do tradicionalnog odnosa prema ljekaru kao autoritetu kojem se ne želi „protivriječiti“ ili postavljati previše pitanja.
Žene sa hroničnim bolestima bolje razumiju termine
Istraživanje je pokazalo i zanimljivu razliku među polovima.
Žene koje imaju hronične bolesti bolje poznaju medicinski žargon u odnosu na muškarce u istoj zdravstvenoj situaciji, dok se razlika između muškaraca i žena gubi kod zdravih ispitanika.
Jedno od mogućih objašnjenja jeste češća i intenzivnija komunikacija žena sa zdravstvenim sistemom, veća sklonost postavljanju pitanja i aktivnijem traženju informacija.
To pokazuje da zdravstvena pismenost nije samo posljedica formalnog obrazovanja. Na njeno razvijanje utiču i životno iskustvo, učestalost kontakta sa zdravstvenim radnicima i način na koji osoba traži i koristi zdravstvene informacije.
Jasna riječ može biti dio terapije
Zaključak istraživanja je jednostavan, ali veoma važan: pacijent ne mora biti medicinski obrazovan da bi imao pravo da razumije šta mu se događa.
Zdravstveni radnici zato treba da koriste što jednostavniji jezik kada razgovaraju sa pacijentima.
Ako je stručni termin neophodan, trebalo bi ga odmah objasniti riječima koje pacijent razumije.
Jedna od preporučenih metoda je takozvani „teach-back“, odnosno provjera razumijevanja. Nakon objašnjenja dijagnoze ili terapije, zdravstveni radnik može zamoliti pacijenta da svojim riječima ponovi šta je razumio i kako će, na primjer, uzimati terapiju kod kuće.
Na taj način se ne provjerava „znanje“ pacijenta, već efikasnost komunikacije zdravstvenog radnika.
Važno je i podsticati pacijente da postavljaju pitanja, posebno kroz jednostavan princip: Šta je moj problem? Šta treba da uradim? Zašto je to važno?
Istraživanje otvara prostor za novu zdravstvenu praksu
Draženkin rad ukazuje da problem medicinskog žargona nije samo lingvističko pitanje.
On je povezan sa zdravstvenom pismenošću, jednakim pristupom informacijama, povjerenjem u zdravstveni sistem i mogućnošću pacijenta da učestvuje u donošenju odluka o vlastitom liječenju.
Posebno je značajno što se ova tema u domaćem prostoru pokazuje kao nedovoljno istražena.
Dok je međunarodna literatura o razumljivosti medicinskog jezika posljednjih godina sve obimnija, istraživanja koja se direktno bave razumijevanjem medicinskog žargona među pacijentima u Bosni i Hercegovini i Srbiji gotovo da nema.
Upravo zato njen rad ima dodatnu vrijednost – ne donosi samo zaključke o postojećem problemu, već otvara temu koja u domaćem zdravstvenom i akademskom prostoru tek treba da bude ozbiljnije istražena.
Ostala je ovdje i nastavila da se usavršava
Priča Draženke Topole zato nije samo priča o jednom akademskom radu.
To je i priča o osobi koja je nakon sticanja visokog obrazovanja odlučila da svoje znanje nastavi razvijati u Republici Srpskoj, umjesto da profesionalnu budućnost traži negdje drugo.
Njeno istraživanje pokazuje da i teme koje se često zanemaruju mogu imati direktan uticaj na svakodnevni život ljudi.
Jer između dijagnoze i pacijenta ponekad ne stoji nedostatak medicine, lijekova ili tehnologije – nego jedna riječ koju pacijent nije razumio.
A upravo je zadatak savremene zdravstvene njege da tu prepreku ukloni.
Jasna komunikacija nije samo pitanje lijepog izražavanja. Kada je riječ o zdravlju, ona može biti pitanje sigurnosti, povjerenja i kvalitetnijeg liječenja.
