Postoji vjerovanje da stariji ljudi emituju karakterističan miris, ali i da se njegov izvor često nalazi u lošoj higijeni. I to je greška. Nauka je otkrila uzroke “starog mirisa”.
Odakle dolazi? Prije nego što ovo objasnimo, da naglasimo – niko ko to doživi, ne treba da se stidi.
Mnogi ljudi znaju da se miris zadržava čak i u najčistijim domovima baka i deka ili u ustanovama za njegu. Neki ljudi to opisuju kao “starčev miris”. Ima onih kojima je to neprijatno, a često je povezan sa zanemarivanjem higijene. S druge strane, mnogi ljudi to povezuju sa prijatnim uspomenama na bake i deke ili roditelje.
Naučnici su odlučili da provjere odakle dolazi miris povezan sa starošću. Da li je ovaj miris dio starenja, proizvod okoline ili možda trik uma? Objašnjenje se pojavilo još 2001. godine, kada je tim naučnika predvođen dr Šiničirom Hejzom iz Jokohame, objavio svoja otkrića. Pojavili su se u medicinskom časopisu “Journal of Investigative Dermatology”. Naučnici su otkrili da je miris prvenstveno rezultat promjena u hemikalijama koje proizvodi tijelo i identifikovali su uključene čestice. Kako se ovo dogodilo?
Šta uzrokuje da stariji ljudi mirišu drugačije?
U istraživanju su učestvovale 22 osobe starosti 26-75 godina. Istraživači su tražili da tri noći nose košulje dizajnirane da “hvataju” mirise tijela. Čestice koje su se zalijepile za tkaninu košulje su jedinjenja odvojena za analizu. Naučnici su pronašli složenu mješavinu hemikalija, ali na većinu njih nije uticala starost, sa jednim izuzetkom. To je bilo jedinjenje poznato kao 2-Nonenal. Nađeno je samo na košuljama koje su nosile osobe starije od 40 godina, a njegova koncentracija se povećavala s godinama.
Poznato je da 2-Nonenal nastaje kada se omega-7 nezasićene masne kiseline prisutne u koži, razgrađuju kao rezultat oksidacije. Oko 40. godine, koža žena i muškaraca počinje da proizvodi više masnih kiselina. Ovome mogu da doprinesu i hormonske promjene kao što je menopauza.
Štaviše, kako starimo, koža postaje “slabija” i to uzrokuje da njena prirodna ulja brže oksidiraju, stvarajući 2-Nonenal. Ovo jedinjenje nije rastvorljivo u vodi, što znači da može da ostane na koži uprkos temeljnom pranju. Zbog toga se miris zadržava na tijelu i tkaninama, čak i u veoma čistom okruženju. Naravno, ne proizvode svi stariji ljudi ovaj karakterističan miris. Polovina ljudi starijih od 60 godina koje je proučavao tim dr. Hejza proizvela je toliko malo 2-Nonenal da ljudski nos ne bi imao šanse da ga otkrije.
Kako se otarasiti ovog mirisa?
Dr Suzana Mitro, koja je 2012. godine, zajedno sa drugim istraživačima, proučavala i pitanje tjelesnih mirisa i sposobnosti njihovog razlikovanja, smatra da se miris starije osobe doživljava kao neprijatan samo u kontekstu.
“Društva koja više poštuju starost, mogu na to da gledaju drugačije”, rekla je.
Međutim, mnogi ljudi mogu da se zapitaju da li je moguće da se otarase ovog karakterističnog mirisa. Odgovore pruža platforma AginCare, koja pomaže porodicama sa problemima staranja.
Savjet nije komplikovan: pridržavanje zdravog načina života može da pomogne da se 2-Nonenals manji. Ovo uključuje redovnu vježbu, izbjegavanje stresa, uzdržavanje od pušenja, zdravu ishranu, dovoljno odmora, pijenje puno vode i umjereno konzumiranje alkohola.
“Istina o ‘mirisu starca’ je da je to prirodan dio procesa starenja i niko ko ga doživi, ne bi trebalo da se stidi”, naglašava AginCare, napominjući potrebu za otvorenom diskusijom o promjenama u vezi sa godinama, prenosi Mondo.
