Vedrana Rudan je godinama u braku sa advokatom Ljubišom Drageljevićem, sa kojim živi u Rijeci, a jednom prilikom izazvala je veliku pažnju javnosti kolumnom o razvodu.
Naime, Vedrana Rudan trenutno vodi borbu sa opakom bolešću, ali i na svom sajtu Rudan.info objavljuje svoje kolumne.
Jednom prilikom izazvala je veliku pažnju javnosti kada je surovo i bez zadrške, u svom maniru, govorila na temu razvoda.
Kolumnu prenosimo u cjelosti:
– Danas nam je trideseta godišnjica braka. Nemam Instagram, nisam na fejsu, ne mogu ti na moderan način opisati svoja osjećanja. Da sam žena ovog vremena napisala bih ti „Ljubavi, ti si uvijek bio moja stijena“. Pa dodati zvijezdice i srca. Stijena? Što to znači? Jednom sam se penjala po stjenama i slomila nogu. Koja ku***va stijena?
Ili, Ljubavi, uvijek si mi bio svjetlo na kraju tunela. Koje s*anje. Nikad nisam naš brak doživljavala kao tunel a još manje tebe kao svjetioničara koji mi pokazuje put. Ili, Vatra ljubavi koja u meni gori ista je ona kojoj danas slavim trideseti rođendan. Koja vatra?
Ipak, od žene koja je s mužem provela trideset godina očekuje se da ga nekako definiše. Ja tebe doživljavam kao Čovjeka koji voli punjene paprike. To je, zlato, naš brak obilježilo snažnije nego tridesetogodišnje valjanje u kojekakvim krevetima. Uvijek si vodio ljubav, koji kretenski izraz, zašto ljudi je***nje zovu “vođenje ljubavi”, u krevetu. Zbog kičme, zbog upale bubrega, nisi podnosio vrućine, hladnoću, maglu, vlagu, vjetar, kišu ni zahode domaćina kod kojih smo slavili mnogobrojne dočeke novih godina.
Da, zato kad na današnji dan pogledam unazad pred očima mi je ogroman lonac punjenih paprika, ne tvoj ku**c.
Maloprije me zvala Kika. “Kako si?” “Super.” “Vidjela sam ga. S njim je bila kuja, mali je bio u kolicima. Jako lijepo dijete. Ne liči ni na nju ni na njega. Pitam se čije je to dijete?” “Očevo”, rekla sam pa smo se nasmijale.
Sjećam se našeg vjenčanja i moje bijele vjenčanice i kako sam imala tanak struk iako sam bila tri mjeseca trudna. Trebala sam nositi nešto staro, nešto novo i nešto plavo. Nosila sam stare balerinke jer da sam navukla štikle bila bih za glavu viša od tebe. Kad ćeš shvatiti da nisi visok 1,80 cm nego 1,71cm? Vjenčanica mi je bila nova. Zaboravila sam na “nešto plavo”. Zato si otišao s onom kravom mlađom od nas pedeset godina?
Kika me pitala jesam li što primjetila? Nisam. Koja normalna žena gleda muža nakon trideset godina braka? Ali, kad danas pogledam unazad, ipak sam vidjela promjenu u tvom ponašanju.
Ti koji si godinama zbog upale prostate navlačio podgaće već krajem avgusta, pred godinu ili dvije, ne mogu se sjetiti, krenuo si svoje tanke noge uvlačiti u calvina kleina. Je li mi zvono zvonilo na uzbunu? Zvono se nije oglasilo.
Ja sam bila sretna. Nije ugodno gledati starog muškarca u debelim, vunenim hulahopkama. Izgledao si kao je***i, zimogrozni, trudni baletan. A kad si mi rekao da više ne moram kuvati juhu od volujskog jezika za tvoju mamu i tad sam bila sretna. A kad si mi rekao da ideš dvije nedjelje na službeni put ali nisi znao u kom ćeš hotelu odsjesti i tad sam bila sretna.
Nazvao me tvoj advokat. “Gospođo, urazumite se. Nakon trideset godina braka imovina se dijeli po pola. Vaš je suprug advokat, stručnjak za međunarodno trgovačko pravo, a vi pišete knjige. Njegova je satnica hiljadu evra, vaši honorari…” Drkadžiji je neko rekao istinu o hrvatskim izdavačima lopovima. ” Niste to smjeli učiniti …”
Skinula sam ga. Htjela sam mu reći, od*eb, stari pr*onjo, on je tvoj vršnjak, ima šezdeset i devet. Nisam. Danas se sve snima “radi poboljšanja naših usluga”. Ne bih htjela da mi na sudu maše transkriptom pa da me prodana sutkinja proglasi neuračunjivom.
Tvoj advokat je rekao da si popizdio. Ti si popizdio? Ti? Što sam trebala učiniti? Pasti bez borbe? Kuća je uknjižena na moje ime, izašao si iz nje, oplodio, bar ti tako misliš, gotovo maloljetnu kobilu, a ja bih se trebala smiješiti i dati ti pola kuće. Od***, ljubavi. Kuću sam “poklonila” sinu, sad se ti mlati na sudu sa sinom. Bitka će trajati dvadeset godina jer i ja konja za trku imam. Uštedjela sam nešto love u ovih trideset godina. Ti ćeš potplaćivati suce i sutkinje, potplaćivaću ih i ja. Uvijek si bio škrt, pravda će biti na mojoj strani.
Juče mi se javila tvoja stara. “Nedostaju mi tvoje juhe od volujskog jezika.” Ubacila sam jezičinu u hladnu vodu i odnijela joj juhu. Nije ona kriva ni za šta.
I tako ja sada sjedim u našem ogromnom dnevnom boravku, gledam more i cijedim bocu Chateau Margaux. Tvoj advokat bi rekao da pola boce pripada tebi. K o te je*e, dragi, načeću i drugu. Na grob naše ljubavi noćas ću položiti četiri hiljade evra u tekućem stanju. I još samo ovo. Prekrasan je osjećaj biti sama u ogromnoj kući na obali mora dok smrad punjenih paprika stanuje negdje drugdje.”
“Gotovo sam nepokretna”
Inače, Vedrana Rudan (75) vodi borbu sa opakom bolešću, a nedavno se oglasila i otkrila da se pored zdravstvenog susrela sa još jednim problemom.
– Gotovo sam nepokretna. Opsjednuta sam strahom da neću platiti neki račun na vrijeme, da će me izbaciti iz kuće. Zato me užasnulo kada sam shvatila da zbog ‘sistemske greške’ više preko telefona ne mogu ništa da platim. Nad*oksala sam se morfijumom i jedva otišla do poslovnice. Jako simpatična gospođa se trudila, lupala po tastaturi, a onda mi rekla da nema pojma o čemu se radi i da pozovem korisničku službu, piše Blic.
– Preko dva telefona sam ukucavala sve moguće brojeve. Naslušala sam se Na lijepom, plavom Dunavu toliko da će mi se želudac dizati danima na ime Štrausa. Ne mogu da vjerujem da su svi operateri zauzeti. Očito su svi pomrli. Nažalost, nemam snage da te lopove pošaljem u tri lijepe i odšetam u neki drugi brlog – napisala je ona.
