Kafa je skupa i vjerovatno će biti i skuplja. Cijena kafe na globalnom tržištu već je duže vrijeme na rekordnim nivoima, uz vrlo loše prognoze.
Svjetsko tržište kafe prolazi kroz nestabilan period obilježen kombinacijom klimatskih, ekonomskih i logističkih pritisaka. Analitičari očekuju najveće poremećaje u snabdijevanju u zadnjih desetak godina. International Coffee Organization (ICO) međunarodna je organizacija za kafu. Osnovana je 1963. godine u Londonu pod okriljem Ujedinjenih nacija zbog ekonomske važnosti kafe. Administrira Međunarodni sporazum o kafi koji je važan instrument za razvojnu saradnju i redovno objavljuje podatke, analize i prognoze vezane uz kafu.
– Globalno tržište kafe suočava se s ozbiljnim poremećajima zbog klimatskih promjena i geopolitičkih tenzija. Suše u Brazilu i Vijetnamu smanjile su prinose arabike i robuste, dvije vrste kave koje se najviše upotrebljavaju, dok američke carine od 50 odsto na brazilski izvoz dodatno podižu cijene – stoji u njihovom posljednjem izvještaju.
Procjenjuju da bi do globalne stabilizacije cijene kafe moglo doći tek za tri godine, kada nove plantaže počnu donositi plodove, uz uslov da globalna situacija ostane onakva kakva jeste.
Pojas kafe
Kafa se uzgaja u vrlo specifičnom pojasu na Zemlji koji se često zove “coffee belt” ili pojas kafe.
To je područje otprilike između 23° sjeverno i 25° južno od ekvatora – gdje klima, nadmorska visina i tlo omogućuju rast biljke Coffea arabica i Coffea canephora (robusta). To su regije s prosječnom temperaturom 18-24 °C, godišnjom količinom padavina 1500–2500 mm i nadmorskom visinom 600-2000 m.
Najveći svjetski proizvođač je Brazil koji pokriva oko 36 odsto globalne proizvodnje. Glavni je izvor arabice, uz rastuću proizvodnju robuste.
Drugi je Vijetnam s oko 17 odsto udjela u svjetskoj proizvodnji. Zatim slijedi Etiopija sa 6.5 odsto udjela, Indonezija s oko 6 odsto te Kolumbija s oko 5 odsto.
Ove zemlje zajedno čine oko 70 odsto svjetske proizvodnje kafe. Brazil i Vijetnam dominiraju zbog velikih količina, dok Etiopija i Kolumbija imaju ključnu ulogu u premium segmentu. Ostale značajne zemlje uključuju Honduras, Ugandu i Indiju, ali njihov udio je manji.
Na porast cijena kafe u posljednje vrijeme najviše utiču klimatske promjene. Brazil i Vijetnam posljednjih godina su pogođeni sušama i ekstremnim temperaturama zbog čega su prinosi manji a proizvodnja skuplja. S druge strane Indonezija i Uganda suočavaju se s poplavama koje oštećuju usjeve i otežavaju berbu, smanjujući prinose.
Klima i ostali problemi
Dugoročne klimatske promjene smanjuju površine pogodne za uzgoj kafe.
Drugi faktor su bolesti, lisna hrđa je gljivična bolest koja pogađa arabicu, posebno u Latinskoj Americi, smanjujući prinose za 10-20 odsto u pogođenim regijama. Povećana vlažnost pogoršava širenje.
Dodatni problem je nedostatak radne snage, Berba kafe, posebno arabice, često je ručni proces koji zahtijeva puno radnika. U zemljama poput Brazila i Kolumbije, nedostatak sezonskih radnika povećava troškove jer se farme bore s migracijama radne snage ili urbanizacijom.
Rastu i ulazni troškovi, cijene gnojiva, pesticida i goriva porasle su zbog globalne inflacije i poremećaja u snabdijevnim lancima, što povećava troškove proizvodnje.
Dodatni izazov je pitanje održivosti, bez obzira na globalan rast cijena kafe, prihodi uzgajivača ostaju niski što dovodi do napuštanja farmi ili prelaska na druge usjeve poput soje ili avokada.
Carine i trošarine
Raste i pritisak za održivom proizvodnjom, potrošači traže poštenu trgovinu i organsku kafu, što uzgajivačima povećava troškove zbog certifikovanja i ekoloških standarda.
Naposljetku, tu je i erozija tla i degradacija zemljišta jer se zbog intenzivnog uzgoja smanjuje produktivnost plantaža. U Kolumbiji i Etiopiji, starenje stabala kafe dodatno ograničava prinose jer farmeri nemaju sredstava za obnovu.
– Klimatske promjene i geopolitičke tenzije, poput carina na brazilsku kafu, stvaraju savršenu oluju za tržište kafe. Cijene će i dalje biti rekordno visoke jer globalni deficit kafe traje već četvrtu godinu zaredom – piše u svom izvještaju Ana Maria Linares, ekonomistkinja Svjetske banke za Latinsku Ameriku.
Ono što posebno podiže konačnu cijenu kafe u kafiću su i lokalni porezi. Na nivou Evropske unije, cijena šoljice kafe u kafićima opterećena je porezima koji variraju između zemalja, ali najznačajniji je PDV, uz dodatne trošarine na kafu koju ima nekoliko država u Evropi.
Zbog uvođenja carina Brazilu, kava u Sjedinjenim Državama za 21 odsto je skuplja nego u istom periodu prošle godine, pišu američki mediji.
Svaki poremećaj na globalnom tržištu prenosi se na kraju na krajnjeg potrošača. Ali, analitičari međunarodne organizacije za kafu ne očekuju pad prodaje. Po njihovim procjenama, u svijetu se na dan popije oko 2.25 milijardi šoljica kafe.
Očekuju da će u idućoj godini potrošnja ostati ista, ali će prosječna šoljica kafe biti skuplja između 4 i 7 odsto nego u ovoj godini, prenosi “Fenix-Magazin”.
