Komšije koje žive u blizini kafane “Velestovo” sa suzama pričaju o tome šta je podstaklo Aca Martinovića da započne masakr u kom je ubio 12 osoba, a potom izvršio samoubistvo.
Komšinica Ljilja, tik ispred kafane, priča za Kurir kako je izgledalo kobno veče.
– Ja živim iznad doma zdravlja, koji se nalazi u blizini. Te večeri nisam čula pucnje, čula sam i vidjela samo vatrogasna kola koja prolaze ispod mog stana. Ubrzo sam vidjela i kola Hitne pomoći, a kada su krenuli da iznose mrtve, znala sam da je posrijedi velika muka. Policiju nisam čula, niti vidjela nigdje, i ponavljam sve ono što su moji sugrađani rekli, Aco je slobodno ubijao – rekla je Ljilja.
Ljilja je dobro poznavala Aca Martinovića i ispričala pojedinosti o zločincu.
– Teško je u ovom trenutku da prevalim preko usta, ali Aco je nekad bio dobar čovjek i sjajan umjetnik. Ja sam ga znala kao pedantnog majstora, limara, uvijek tačnog. Svi su kod njega na popravku dovozili vozila. Kao čovjek bio je tih, djelovao je bistro i inteligentno. Bio je vanserijski slikar. Evo, u kući mi i dalje stoji okačena slika Ostroga koju je naslikao Aco Martinović, koja je osveštana. Njegovu maketu Cetinjskog manastira naručio je lično mitropolit Amfilohije – pričaLjilja.
Kako kaže, u trenutku zločina, on sigurno nije bio pri sebi.
– Kada je ubio svoje rođake, sa kojima se moj sin blisko družio, sigurno nije bio pri sebi. Da ubije djecu, svoju djecu, uslovno rečeno, to sigurno ne bi uradio. U tom trenutku, to nije bio Aco Martinović, to je bio čovjek u kog je ušao sam đavo – završava Ljilja kroz plač.
Njen sugrađanin deka Milomir, s tugom i nevjericom priča o masakru koji se dogodio prvog dana nove 2025. godine.
Milomir, na pragu devete decenije, živi prekoputa kafea „Velestovo“, u kom je Aco Martinović započeo masakr ubivši četvoro ljudi.
– Ovde sam svakodnevno pio kafu ranije. Nikad nikakvih kavgi tu nije bilo. Slabije vidim, pa nisam siguran da li sam ikada primijetio ubicu, ali tu su sve sjedeli fini momci, mjesto je bilo prijatno, ušuškano, tik uz crkvu. Moram priznati da prvog januara ništa nisam čuo, i bolje što nisam čuo. Tuga, ljudi moji, tuga. Pobi čovjek onolike ljude – ispričao je Milomir i zaplakao.
Danas će na Cetinju i u okolnim mjestima biti sahranjeno sedmoro ubijenih u krvavom piru Ace Martinovića.
